Historija Sandžaka pamti istinske borce na polju novinarstva

Kada govorimo o novinarstvu u Sandžaku, pretpostavljam da ćemo pomisliti na neobjektivnost, na pristrasnost, na ovisnost, upravo na sve ono što mediji u jednoj demokratskoj i savremenoj koncepciji sistema življenja ne smiju biti.

S druge strane, činjenica je da su mediji postali sastavni dio života savremenog čovjeka i niko ne može poreći njihov uticaj.

Mediji nisu samo vijest, odnosno informacija; ne služe samo ni kao puka zabava, niti su moćno sredstvo edukacije. Ali jesu sve to zajedno. Mediji nam u domove unose određenu sliku svijeta koju ne želimo nekad prihvatiti, ali je ne možemo ni odbaciti. Vrlo su važan izvor informisanja – koji nam je svakodnevno dostupan.

Ovo znači da mediji u znatnome uređuju i odnose u drušvu. Nisu iznad, ni izvan društva, kako je neko već prokomentarisao: “Kakvo je društvo, takvi su i mediji.”

Rekla sam na što nas novinarstvo danas u Sandžaku asocira, ali ne želim biti shvaćena da je i naše društvo takvo. S obzirom na stanje u kojem se Sandžak nalazi – na sve socijalno-ekonomske nedaće, krizu sopstvenog identiteta – želim napomenuti da je nužno posvetiti više pažnje ovoj oblasti, tj. profesionalnom novinarstvu.

Kroz historiju sandžačkog novinarstva imali smo veoma hrabre i predane, istinske borce za prezentacijom u javnosti istinite, potpune i objektivne riječi. Svakako ime Mehmeda Šaćira Kurdćehajića – pionira štampane riječi na bosanskom jeziku – je prvo u tom lancu.

Početkom 1922. godine grupa intelektualaca je pokrenula list “Glas Sandžaka i Crne Gore”, koji je izlazio u Sarajevu. Odgovorni urednik lista je bio Asim Hodžić. Izlazio jednom sedmično, a u njegovom obraćanju čitalačkoj publici naznačeno je: “Iza nas ne stoji ni banka ni partija, ni ičija truhla kesa… Interesi naroda su bili i ostaju preči i svetiji od ičijih, pa čak i od vlastitog interesa.”

Bošnjačko nacionalno vijeće 1. februar obilježava kao Dan sandžačkog novinarstva. Ovaj datum asocira na početak izlaženja lista “Sandžak”. Dana, 1. februara 1932. godine, u Prijepolju se pojavio prvi broj lista “Sandžak”.

Pojava tog lista označila je seriozni početak žurnalistike u Sandžaku. Inicijativu za izlaženje lista dala je grupa sandžačkih intelektualaca, među kojima su bili: Sreten Vukosavljević, Milivoje Žugić, Tomaš Žižić i Mirko Tomić. U zaglavlju lista pisalo je da je ovo list za kulturno i ekonomsko podizanje Sandžaka.

Pokretači lista su željeli da izvrše integraciju svih progresivnih snaga oko svoje opoziciono koncipirane političke platforme, što je bio više nego hrabar i riskantan poduhvat u vrijeme gvozdene diktature kralja Aleksandra Karađorđevića.

Naravno, list je bio suočavan sa velikim materijalnim teškoćama, ali “Sandžak” je, uprskos svim preprekama političke i materijalne prirode, uspijevao održati se zahvaljujući svesrdnoj podršci njegovih pokretača, pretplatnika i pojedinih donatora. Želim spomenuti samo taj podataka da je u vrijeme velike finansijske krize, glavni urednik i vlasnik lista Milivoje Žugić prodao veliki dio imovine u selu Mioska kod Prijepolja kako bi obezbijedio sredstva za njegovo dalje izlaženje.

Borba za profesionalno novinarstvo se i danas nastavlja. Zato je Bošnjačko nacionalno vijeće iniciralo osnivanje Društva novinara Sandžaka. Vijeće će predložiti Društvu, nakon njegovog formiranja, da spomenuta dva imena koja su ostavila pečat u sandžačkom novinarstvu: Mehmed Šaćir Kurdćehajić i Milivoje Žugić ponesu nazive nagrada za: “sveukupan doprinos u oblasti sandžačkog novinarstva”. To će biti samo prijedlog, ali Bošnjačko nacionalno vijeće se neće miješati u rad ovoga društva.

Transkript uvodne riječi Hasne Ziljkić na tribini “Uloga sandžačkog novinarstva u vremenu tranzicije – odgovori na izazove”, održanoj povodom obilježavanje Dana sandžačkog novinarstva u Glavnom uredu Vijeća, 2. februara 2013. godine. 

Hasna Ziljkić, diplomirini žurnalista, šef Resora za informisanje u Izvršnom odboru BNV.