POSJETA PREDSTAVNIKA OSCE-A BNV

Predstavnici  OSCE-a Mikaela Turman, šef kancelarije u Novom Pazaru i Đakomo Bosisio šef kancelarije u Bujanovcu posjetili su Bošnjačko nacionalno vijeće. Opširnije »

BNV UPUTILO PISMO MINISTRU PROSVETE: ISPUNITI OBAVEZE PREMA ŠKOLSTVU NA BOSANSKOM JEZIKU

Potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžo uputio je dopis ministru prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Mladenu Šarčeviću u skladu sa zaključcima sa sastanka održanom u kabinetu Ministra sa Koordinacijom nacionalnih savjeta nacionalnih Opširnije »

POSJETA PREDSTAVNIKA AMBASADA BNV

Danas je izaslanik odbrane Republike Austrije pukovnik Thomas Ahammer sa svojim kolegama njemačkim, bugarskim i kanadskim izaslanikom odbrane posjetio Bošnjačko nacionalno vijeće. Opširnije »

BNV NE ODUSTAJE OD ZAHTJEVA

U Beogradu je održana sjednica Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Srbije na kojoj su predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća ponovili stav da neće odustati od svojih zahtjeva za reviziju manjinskog akcionog plana Opširnije »

IZLOŽBA SLIKA LIKOVNE KOLONIJE „SJENICA 2017“ I U NOVOM PAZARU

U okviru obilježavanja 11. maja – Dana bošnjačke nacionalne zastave, Bošnjačko nacionalno vijeće otvorilo je izložbu Likovne kolonije „Sjenica 2017.“ 12. maja u Multimedijalnom centru u Novom Pazaru. Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Opširnije »

Nastavak institucionalne saradnje sa Sarajevom

Zajednička radna grupa Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Bošnjačkog nacionalnog vijeća razmotriće i utvrditi prijedlog mjera za realizaciju Modela obrazovanja za sandžačke Bošnjake u Republici Srbiji u narednom periodu. Takav zaključak usvojen je na zajedničkom sastanku Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koji je, u petak 9. jula, održan u Sarajevu u organizaciji Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo.

Delegaciju Bošnjačkog nacionalnog vijeća u zvaničnoj posjeti Sarajevu predvodio je predsjednik Izvršnog odbora Vijeća Esad Džudžević, a sa bosanske strane sastanku su, pored predstavnika Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, prisustvovali i predstavnici Pedagoškog zavoda BiH, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i Zavoda za zaštitu kulture BiH. Izražavajući zadovoljstvo zbog unaprjeđenja saradnje između Ministarstva obrazovanja i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, kantonalni ministar obrazovanja Safet Kešo je istakao čvrstu podršku implementaciji i ostvarenju manjinskih prava sandžačkih Bošnjaka u oblasti obrazovanja i kulture i u tom smislu izrazio spremnost cijelog ministarstva i ostalih ustanova i organizacija u Bosni i Hercegovini za pomoć u izradi adekvatnih nastavnih planova i programa za implementaciju pomenutog modela, kao i pomoć u edukaciji nastavnog kadra za izvođenje nastave na bosanskom jeziku.

Ističući značaj institucionalne saradnje dvije strane, ministar Kešo je kazao da je to od suštinske važnosti za poboljšanje položaja Bošnjaka u Srbiji, zalažući se za kontinuiran rad na svim poljima i stvaranje zajedničkih timova koji će na taj način iznaći i najbolja moguća rješenja, adekvatna postojećoj situaciji i zakonskim okvirima.

O značaju institucionalnog rješenja svih pitanja govorio je i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, prof. dr. Senadin Lavić.

On je izrazio posebno zadovoljstvo činjenicom da postoje utvrđeni modeli za rješavanje određenih pitanja, kako u oblasti obrazovanja i zaštite kulturnog naslijeđa, tako i u drugim oblastima zaštite i ostvarenja manjinskih prava Bošnjaka u Sandžaku. Prof. Lavić je istako potpunu podršku projektima koje su na sastanku iznijeli predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća i obećao svu moguću pomoć u cilju njihove realizacije.

„Drago mi je da smo imali važan, kvalitetan i izuzetno plodonosan sastanak sa predstavnicima Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Sandžaka. Ja sam ispred Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ dao punu podršku njihovim projektima, naročito oko Modela obrazovanja na bosanskom jeziku“, naglasio je prof. dr. Senadin Lavić nakon sastanka, ističući da će Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, kao i druge relevantne institucije u Bosni i Hercegovini, učestvovati u realizaciji ovog i drugih projekata koji su od velike važnosti za nacionalni identitet Bošnjaka.

„Bošnjaci, bez obzira gdje živjeli, imaju svoja prava. Takođe i naši Bošnjaci u Srbiji imaju prava koja im pripadaju po svim evropskim konvencijama. Oni moraju imati, ako žele, nastavu na bosanskom jeziku i to im se mora omogućiti. Po Ustavu i po zakonima Srbije oni to imaju i sada je na nama da to realizujemo“, rekao je Lavić, istićući da je veoma bitno da ta saradnja bude na nivou institucija, te da su Univerzitet u Sarajevu i Državni univerzitet u Novom Pazaru, s jedne, i Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ i Bošnjačko nacionalno vijeće, s druge strane, te institucije koje će omogućiti  realizaciju ovih projekata.

O velikom značaju projekata Bošnjačkog nacionalnog vijeća govorio je i prof. dr. Dževad Jahić, šef Odsjeka za bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je izrazio spremnost ove inistitucije u pružanju sve potrebne pomoći na realizaciji jednog ovako važnog projekta.
Izražavajući veliko zadovoljstvo rezultatima sastanka, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžević je naglasio da su implementacija Modela obrazovanja i stvaranje Zavoda za kulturu sandžačkih Bošnjaka od izuzetne važnosti za ostvarenje manjinskih prava Bošnjaka u Srbiji. On je posebno istakao važnost saradnje sa kredibilnim institucijama u Bosni i Hercegovini na realizaciji ovih, kao i drugih projekata od značaja za nacionalni identitet sandžačkih Bošnjaka.

„Mi ovim projektima manifestujemo svoju želju da se u svim oblastima sandžački Bošnjaci integrišu u institucije sistema u Republici Srbiji i na tom planu koristićemo u konkretnim oblastima i pomoć nadležnih bosansko-hercegovačkih institucija, kao i iskustva drugih manjina u našoj zemlji. Mi sandžački Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu osjećamo svojom maticom i želimo da sve stvari važne za naš nacionalniidentitet radimo u saradnji sa institucijama Bosne i Hercegovine“, naglasio je Džudžević. Na sastanku predstavnika Bošnjačkog nacionalnog vijeća i predstavnika institucija Bosne i Hercegovine formirana su tri zajednička radna tima za realizaciju projekata u oblasti obrazovanja i kulture. Za praćenje realizacije projekata zaduženi su ministar Safet Kešo, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ prof. dr. Senadin Lavić, te ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća Muhedin Fijuljanin. Grupu za oblast obrazovanja činiće prof. dr. Dževad Jahić, dr. Redžep Škrijelj, Muratka Fetahović i predstavnici Pedagoškog zavoda BiH, dok će grupu za oblast kulture činiti docent Džengis Redžepagić, arheolog Mustafa Baltić i predstavnici Zavoda za kulturu BiH i Ministarstva kulture. Jedan od prvih koraka koji se očekuje u realizaciji ovih projekata je organizacija seminara za učitelje i nastavnike za izvođenje nastave na bosanskom jeziku.

Neuspjelo konstituisanje BNV

Bošnjaci u Srbiji imaće nove izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, a poslove Vijeća do tada obavljaće privremeni organ. Na zakazanu konstitutivnu sjednicu Vijeća, 7. jula 2010. godine, nije se pojavila potrebna većina izabranih vijećnika tako da, u skladu sa odredbama zakona, Vijeće nije ni moglo biti konstituisano niti izabrani njegovi organi.

Od 35 izabranih vijećnika pozivu za učešće na konstitutivnoj sjednici odazvalo se njih samo 17 (vijećnici Bošnjačke kulturne zajednice Muamera Zukorlića),ali ni njihovi mandati nisu verifikovani s obzirom da su isti odbili da se identifikuju pred predstavnicima Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koje je proceduralno trebalo voditi prvi dio sjednice.

Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Petar Antić je, nakon neuspjele sjednice, kazao da Bošnjačko nacionalno vijeće nije konstituisano i da će privremeni organ upravljanja obavljati sve tekuće poslove i nadležnosti nacionalnog savjeta koji su utvrđeni zakonom.

“Ministarstvo za ljudska i manjinska prava odlučilo je da donese rješenje o raspuštanju Nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine i odluku o obrazovanju privremenog organa upravljanja”, rekao je Antić. Odbacujući odluku Ministarstva za ljudska i manjinska prava, predstavnici Bošnjačke kulturne zajednice sami su, međutim, održali konstitutivnu sjednicu i izvršili izbor svojih organa. Optužujući Ministarstvo za ljudska i manjinska prava za “diskriminatorski odnos prema Bošnjacima” oni su zatražili ostavku ministara Svetozara Čiplića i Rasima Ljajića, najavljujući istovremeno i krivične prijave protiv Čiplića i njegovog pomoćnika Petra Antića.

Akt o samoproglašenju Bošnjačke kulturne zajednice za BNV osudili su predstavnici ostale dvije liste. Nosilac Bošnjačke liste Esad Džudžević izrazio je žaljenje zbog nepostignutog konsenzusa Bošnjaka i istakao da će ova lista istrajati na realizaciji svojih projekata na planu ostvarenja nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka.

Koordinator liste Bošnjački preporod Seadetin Mujezinović, kazao je, na drugoj strani, da se u Novom Pazaru nedjeljama priča kako je Zukorlić spreman na kupovinu mandata i da zbog toga u ovoj listi nisu objavljivali imena svojih vijećnika. On je istakao da su svi vijećnici sa ove liste jedinstveni i da nije bilo nikakvih odstupanja od proklamovane politike liste.

Ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić izjavio je Tanjugu da je konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća bilo neuspješno, da su nakon toga preduzete aktivnosti protivne zakonu i da će “uzurpacija prava” bošnjačke manjinske zajednice biti sankcionisana.

Ministar je rekao da se konstitutivnoj sjednici pozivu nije odazvao dio novoizabranih članova, dok se drugi nisu odazivali na prozivku, pa tako njihovi mandati nisu verifikovani, pa ni preuzeti.

“Aktivnosti koje su nakon toga preduzete protivne su zakonu i zbog toga se ne mogu protumačiti kao formiranje Nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine”, naveo je Čiplić, upozoravajući da će svaka zloupotreba ili uzurpacija prava koja su ustavom garantovana pripadnicima bošnjačke manjinske zajednice biti sankcionisana.

Optužujući Ministarstvo za ljudska i manjinska prava za “diskriminaciju”, lider Bošnjačke kulturne zajednice Muamer Zukorlić najavio je nepoštovanje bilo kakvih odluka tog ministarstva i zvaničnih vlasti Srbije, ističući opravdanost formiranja paralelnih institucija.

Delegacija BNV u zvaničnoj posjeti BiH

Visoka delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća boravila je, u petak 25. juna, u zvaničnoj posjeti Bosni i Hercegovini i tom prilikom razgovarala sa ministrom obrazovanja Kantona Sarajevo g-dinom Safetom Kešom i njegovim saradnicima.

Tema razgovora bila je implementacija Modela obrazovanja na bosanskom jeziku za sandžačke Bošnjake u Republici Srbiji. U delegaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koju je predvodio predsjednik Izvršnog odbora Esad Džudžević, bili su i potpredsjednik IO Muhedin Fijuljanin, dr. Redžep Škrijelj i Zaim Hadžisalihović.

Upoznajući ministra Keša sa dosadašnjim tokom ostvarenja prava na obrazovanje na bosanskom jeziku u Srbiji, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžević je kazao da su Bošnjaci u Srbiji pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku počeli ostvarivati od 2004. godine, kroz „Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture“ kao izborni nastavni predmet. U tom periodu, kako je naveo Džudžević, širom Sandžaka održana je serija seminara o načinu sprovođenja nastave bosanskog jezika, koji je do sada u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju uveden u nastavu do VII razreda osnovne škole.

Naglašavajući značaj implementacije obrazovanja na bosanskom jeziku na području cijele Republike Srbije, Džudžević je istakao da je Bošnjačko nacionalno vijeće izradilo Model obrazovanja za sandžačke Bošnjake u Republici Srbiji koji predviđa uvođenje nastave na bosanskom jeziku kroz tri varijante. Prema prvom rješenju bosanski jezik bio bi uveden u kompletnu nastavu u svim sredinama, u skladu sa zakonom. Drugo rješenje predviđa dvojezičnu nastavu, a u sredinama u kojima se ne bi mogla primjeniti jedna od prethodne dvije varijante, i dalje bi bio zastupljen Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture kao izborni nastavnipredmet.

Ministar obrazovanja Kantona Sarajevo Safet Kešo izrazio je zadovoljstvo upriličenom posjetom Bošnjačkog nacionalnog vijeća, dajući podršku ostvarenju nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji. On je kazao da se sistemskim rješenjem nacionalnih prava jednog naroda na najbolji način dolazi do trajnih rješenja. U vezi sa daljim ostvarenjem prava na obrazovanje na maternjem bosanskom jeziku Bošnjaka u Srbiji, ministar Kešo je kazao da će nadležni organi Bosne i Hercegovine pružiti svu potrebnu pomoć predstavnicima Bošnjaka u Srbiji, te je u tom smislu predložio formiranje posebne radne grupe koja bi u narednom periodu razmotrila sve modalitete te pomoći, ističući da je njegovo ministarstvo otvoreno za punu saradnju u tom pravcu. On je kazao da će stručne službe ministarstva proučiti Model obrazovanja za sandžačke Bošnjake, kao i zakonsku regulativu u toj oblasti u Republici Srbiji, i na osnovu svega toga konkretizirati naredne svoje korake i oblike pomoći svojim sunarodnicima u Sandžaku.

Tokom razgovora potencirano je i pitanje izdavanja potrebnih sertifikata od nadležnih bosansko-hercegovačkih institucija za izvođenje nastave na bosanskom jeziku, u vezi sa čim je predloženo da se to pitanje riješi kroz institucije sistema dvije zemlje i u saradnji sa Univerzitetom u Sarajevu.
„Mi smo otvoreni za saradnju i sigurno je da ćemo na ovakav način, dogovorno, iznaći rješenja za mnoge probleme i pitanja i na taj način doprinjeti daljem procesu uspostavljanja saradnje i prijateljskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije“, naglasio je, između ostalog, ministar Kešo.

Učesnici razgovora dogovorili su novi sastanak na kome će biti pozvani i drugi zvaničnici u oblasti obrazovanja i kulture, a na kojem bi trebalo da budu postignuti i konkretniji dogovori. Tokom razgovora zaključeno je da se u cilju realizacije određenih projekata u narednom periodu intenzivira saradnja kako dvije zemlje, tako i između institucija BiH i predstavnika bošnjačkog naroda u Republici Srbiji, a kao jedan od prvih projekata potenciran je Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka, čiji eleborat će, između ostalog, biti i tema narednog sastanka.

Na sastanku će, kako je najavljeno, biti pozvani predstavnici Univerziteta u Sarajevu, Filozofskog fakulteta, Kulturne zajednice „Preporod“, eminentni stručnjaci u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, kao i ministar kulture BiH Emir Hadžihafizbegović.

Rezultati izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće

Na osnovu konačnih rezultata Centralne izborne komisije, u Novom Pazaru među 35 članova budućeg Nacionalnog saveta Bošnjaka, 17 predstavnika imaće Bošnjačka kulturna zajednica, Bošnjačka lista imaće 13 predstavnika, a lista Bošnjački preporod pet.

“Bošnjačka kulturna zajednica – Muamer ef. Zukorlić” osvojila je 26.212 glasova, odnosno 17 mandata, “Bošnjačka lista” 20.225 glasova, odnosno 13 mandata i “Bošnjački preporod” 7.717 glasova, odnosno pet mendata.

U BNV-u promovisan bosanski prijevod “Divana”

U Novom Pazaru promovisan bosanski prijevod Divana, glasovitog perzijskog pjesnika i sufije iz XIV stoljeća – Hafiza Širazija.

Adže Šemsuddin Muhammed Ibn Muhammed Hafiz Širazi jedan je od najvećih lirskih pjesnika Irana. Rođen je početkom, a umro krajem VIII vijeka po Hidžri. Njegova poezija manifestacija je složene i čudesne iranske kulture i odraz gnoze i vjerske mudrosti koja je u perzijskoj poeziji izražena na krajnje dopadljiv način. Jezik njegove poezije jeste jezik mudroslovlja i prilagođen je različitim razinama poimanja. Hafiz je bio pjesnik duboko upućen u teoriju poezije, šerijatske i irfanske znanosti. Njegova urođena izvanredna darovitost, duboka promišljanja i bujna pjesnička mašta omogućili su mu da se na najbolji način uspije okoristiti ovim Božijim darovima, te je, uspjevši sublimirati svoju naročitu produhovljenost i pjesničko majstorstvo, stvorio vrhunka i jedisntvena poetska ostvarenja u formi gazela. Svoja gnostička isksutva Hafiz je ispoljio u svojoj poeziji i upravo ta vrsta iskustva predstavlja unutarnji sloj njegove poezije.

Prevoditi Hafizovu poeziju s perzijskog na druge jezike težak je posao. Ovaj prijevod  rezultat je životnog iskustva i truda rahmetli prof.dr. Bećira Džake, dugogodišnjeg profesora perzijskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Sarajevu.  Odbacivši običaj da “Hafiza ne treba pokušavati prevesti”, on je prijevodom Divana otvorio vrata pred ovdašnjom iranistikom, dok se kao izdavač ovog grandioznog djela javlja Naučnoistraživački institutut Ibn Sina u Sarajevu.

Promocija književnog djela Divan, glasovitog perzijskog pjesnika i sufije iz XIV stoljeća – Hafiza Širazija, sa persijskog na bosanski jezik, promovisano je 27. maja 2010. u Bošnjačkom nacionalnom vijeću u Novom Pazaru. Organizatori ovog događaja, pored Bošnjačkog nacionalnog vijeća, su: Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, Rijaset Islamske zajednice Srbije i Izdavačka djelatnost “Ilm” Novi Pazar. O ovom kapitalnom djelu na promociji govorili su direktor Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina” mr. Mohammad Bagher Soleimaniamiri, Mr. Said Abedpour, istraživač perzijskog jezika i književnosti dr. Elvir Musić, Nermin Hodžić i direktor Izdavačke djelatnosti “Ilm” iz Novog Pazara Sead Nasufović.

Kako je kazao Mohammad Bagher Soleimaniamiri, objavljivanje bosanskog prijevoda Hafizovog Divana predstavlja veliki korak u unapređenju kulturnih veza između Irana i Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Ističući da se Hafizova poezija i irfani, tj. sufijski svjetonazor, temelje na vjeri u Boga i poštovanju časti i dostojanstva čovjeka, te izbjegavanju površnosti i formalizma, Soleimaniamiri je kazao da se u Divanu ogleda izvorni islamsko-iranski, mistični, pogled na svijet i čovjeka u njemu.

Govoreći o položaju Hafiza Širazija u plejadi iranskih pjesnika, Dr. Elvir Musić je kazao da njegova poezija predstavlja vrhunac literarnog i mističnog bogatstva – da odiše poetskom ljepotom i stilom, da je prepuna stilskih figura, te da u njoj nalazimo i riječi koje u perzijskom jeziku i književnom izrazu predstavljaju istinske inovacije. “Mada svi Hafizovi stihovi nisu mistični, jer ne može se olahko prenebregnuti postojanje i onoga profanog u njegovom izrazu, ipak je bez dostatnog poznavanja tesavufa i irfana skoro pa nemoguće razumjeti njegovu poeziju” – riječi su g-dina Mustića, dok je mr. Said Abedpour govorio o postojanju raznovrsnih semantičkih slojeva u Hafizovoj poeziji: “On govori o čovjeku i njegovom iskonskom, preegzistentnom zavjetovanju Bogu Jedinome, Onome Koji jeste naš istinski Voljeni. Hafizove gazele karakterišu različiti semantički slojevi, bez čijeg je razumijevanja teško ili, pak, nemoguće shvatiti njegovu poeziju. Riječi i izrazi koje Hafiz koristi ponekad imaju višestruka značenja, otuda je poznavanje i raspoznavanje tih značenja od presudnog značaja za razumijevanje svakog gazela. Ovdje se posebno misli na riječi poput vina, opijenosti, krčmara, mejhane i sl.”

Potpuno zgnjuren u duhovno iskustvo i opijen svjedočenjem u Ljepotu Božiju, neizbježno je morao govoriti jezikom vina i pijanstva. Uostalom, da je drukčije, zar bi onda Hafizov Divan imao, skupa s Kur’anom časnim i Rumijevom Mesnevijom, počasno mjesto u svakom iranskom domu; ljudi mu ne bi prilazili kao svojevrsnom svetom štivu, držeći čak da im, nasumičnim ostvarenjem stranice, Hafiz može ukazati na pravi put i rješenje njihovih problema i dilemma /prof.dr. Mohammadjavad Pirmoradi, u Riječ izdavača/.

Zlatna plaketa BNV-a Tihiću, Tadiću i Ugljaninu

Bošnjačko nacionalno vijeće dodijelilo je Zlatnu plaketu predsjedniku Republike Srbije Borisu Tadiću, za izuzetan doprinos u ostvarivanju, zaštiti i unaprjeđenju individualnih i kolektivnih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji i doprinos ideji multietničkog i multikulturalnog društva. Tadiću je plaketu uručio predsjednik BNV-a Sulejman Ugljanin, 4. juna 2010. god., u Beogradu.

Također, Bošnjačko nacionalno vijeće je dodijelilo Zlatnu plaketu i Sulejmanu Tihiću, predsjedniku Stranke demokratske akcije Bosne i Hercegovine, ujedno predsjedniku Doma naroda Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine, za izuzetan doprinos procesu vraćanja povjerenja između država i naroda na Balkanu, saradnji Bosne i Hercegovine i Srbije i podršci ostvarivanju nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji. G-dinu Tihiću je plaketa uručena 16. juna 2010. god., kada je, boraveći u Novom Pazaru, u okviru posjete Republici Srbiji, zajedno sa svojim saradnicima posjetio i Bošnjačko nacionalno vijeće.

Čvrsto opredijeljen za mirno i demokratsko rješenje svih problema na prostoru Balkana, u duhu međusobnog uvažavanja i poštovanja suvereniteta svih država i naroda nastalih na području bivše Jugoslavije i njihov zajednički put ka Evropi, svojom afirmativnom miroljubivom politikom Sulejman Tihić značajno je doprinio uspostavljanju dijaloga, prevazilaženju nesporazuma i uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa na području Balkana.

Zahvaljujući njegovom proevropskom kursu došlo je do suštinskog pomaka u saradnji Bosne i Hercegovine i Srbije, razvoja modernog multietničkog društva i uspostavljanja duha tolerancije i suživota među pripadnicima različitih naroda na ovim prostorima.

Podrškom uspostavljanju institucionalne saradnje između Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u Sandžaku, Sulejman Tihić je dao značajan doprinos ostvarivanju nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji.

Svojim sveukupnim angažmanom Predsjednik Republike Srbije Boris Tadić značajno je doprinio implementaciji domaćih i međunarodnih mehanizama zaštite ljudskih i manjinskih prava u našoj zemlji, primjeni evropskih standarda u ovoj oblasti i sveobuhvatnijem ostvarenju prava pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji.
Svojom politikom mira Boris Tadić odigrao je veoma značajnu ulogu u stvaranju demokratskog ambijenta  u našoj zemlji i unaprjeđenju saradnje između Republike Srbije, Bosne i Hercegovine i Republike Turske i sveukupnim evropskim integrativnim procesima, kojim su u punoj mjeri privrženi sandžački Bošnjaci.

UGLJANINU ZLATNA PLAKETA
za izuzetan doprinos u osnivanju i rukovođenju Bošnjačkim nacionalnim vijećem u periodu od 1991. do 2010. godine

Izvršni odbor Bošnjačkog nacionalnog vijeća uručio je članovima BNV-a iz prethodnog mandata Zahvalnice za rad u Bošnjačkom nacionalnom vijeću u periodu od 2003. do 2010. god., na svečanom prijemu organizovanog tim povodom, 20. juna 2010. god., dok je predsjedniku Bošnjačkog  nacionalnog vijeća Sulejmanu Ugljaninu uručena Zlatna plaketa Bošnjačkog nacionalnog vijeća za izuzetan doprinos u osnivanju i rukovođenju Bošnjačkim nacionalnim vijećem u periodu od 1991. do 2010. godine, kao i za doprinos u obnovi dostojanstva i nacionalnog identiteta sandžačkih Bošnjaka.

Svojom miroljubivom politikom, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sulejman Ugljanin tokom ratnih zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije, 90-tih godina 20. stoljeća, očuvao je mir na prostoru Sandžaka i time spriječio širenje ratnih sukoba i na ovo područje, postajući na taj način ključni faktor mira i stabilnosti na ovim prostorima.

Razvijenim diplomatskim aktivnostima tokom 90-tih godina internacionalizovao je pitanje položaja bošnjačkog naroda u Republici Srbiji na najvećem nivou, a svojim radom u institucijama sistema suštinski je doprinio primjeni međunarodnih standarda u oblasti manjinskih prava za sandžačke Bošnjake u Republici Srbiji i njihovoj zakonskoj regulativi.

Zahvaljujući njegovom angažmanu, sandžački Bošnjaci u Republici Srbiji afirmisali su u punoj mjeri svoj nacionalni identitet i samobitnost i postali jedan od stubova demokratije na širim balkanskim prostorima.

Sveukupnim svojim radom na planu političkog i nacionalnog organizovanja sandžačkih Bošnjaka, Sulejman Ugljanin je obnovio nacionalni identitet i dostojanstvo sandžačkih Bošnjaka i time uspostavio temeljne principe demokratskog razvoja sandžačkog društva u skladu sa principima savremene evropske demokratije.

BNV dodijelilo Medalje “Rifat Burdžović Tršo”

Na prijedlog komisije Vijeća o dobitnicima nagrade „Medalja Rifat Burdžović–Tršo“, Izvršni odbor Bošnjačkog nacionalnog vijeća, na sjednici održanoj 4. maja 2010. god. u Novom Pazaru, donio je odluku da dobitnici ove prestižne nagrade za 2010. godinu budu: Udruženje Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u FBIH iz Sarajeva, Državni univerzitet u Novom Pazaru i Goran Bašić, zamjenik Zaštitnika građana Republike Srbije.

Nagrada Medalja Rifat Burdžović Tršo dedjeljuje se pojedincima ili nacionalnim institucijama za doprinos u oblastima javne djelatnosti, politike, ljudskih prava i za doprinos ideji multietničkog i  multikulturalnog društva. Sastoji se od diplome, medalje sa likom Rifata Burdžovića–Trša, na čijem naličju se nalazi grb bošnjačke nacionalne zajednice.

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka

Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka sa sjedištem u Sarajevu je, kako stoji u obrazloženju nagrade Izvršnog odbora BNV-a, svojim radom na jačanju nacionalnih, kulturno-ekonomskih i svih drugih veza Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka i njihovih sunarodnika u Sandžaku dalo ključni doprinos izgradnji i učvršćenju svebošnjačkog jedinstva na balkanskom prostoru. Njegov doprinos ogleda se i u rješavanju pitanja statusa sandžačkih studenata na univerzitetima širom Bosne i Hercegovine, zalažući se za njihov ravnopravan tretman sa svim ostalim studentima. Uspostavljajući najraznovrsnije oblike saradnje sandžačkih Bošnjaka, Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka bilo je i ostalo most saradnje, razvoja i daljeg unaprjeđenja odnosa, kako Bošnjaka dvije zemlje, tako i Republike Srbije i Republike Bosne i Hercegovine kao dvije suverene prijateljske zemlje, utemeljujući na taj način princip međusobnog uvažavanja i tolerancije kao osnovni orijentir na putu obje zemlje ka Evropskoj Uniji.

Svojom izdavačkom djelatnošću Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u značajnoj mjeri obogatilo je bibliografsku građu o historiji, porijeklu, tradiciji, kulturi i umjetnosti sandžačkih Bošnjaka, dajući posebno veliki doprinos unaprjeđenju književnog stvaralaštva sandžačkih Bošnjaka i podsticajno djelujući na mnoge mlade književnike i druge umjetnike sa ovog područja, te mnogobrojne naučne radnike i istraživače koji su se bavili ovim i svim drugim pitanjima. Sve navedeno, Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka, kako stoji u obrazloženju nagrade, čini jednom od najznačajnijih institucija i zato mu Medalja Rifat Burdžović Tršo s pravom i pripada.

Poseban doprinos Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka dalo je u organizaciji, uspostavljanju i izgradnji mnogih naučnih, kulturnih, zabavnih, sportskih i drugih manifestacija koje su realizovane u proteklom periodu na području Sandžaka i Bosne i Hercegovine, među kojima se po svom karakteru, broju učesnika, tradiciji i ostvarenim rezultatima izdvajaju Sandžačke igre, kao najveća amaterska kulturno-sportska manifestacija u cijeloj Evropi, čijoj organizaciji i održavanju je ovo udruženje davalo maksimalan doprinos.

Dr. Goran Bašić

Dr. Goran Bašić, profesor na Fakultetu za evropske pravne i političke nauke, osnivač Centra za istraživanje etniciteta, član i saradnik mnogih naučnih i drugih ustanova i udruženja u zemlji i inostranstvu, objavio je preko 60 naučnih radova iz oblasti političke teorije i multikulturalizma.

Najznačajnije objavljene knjige su mu monografije: Iskušenja demokratije u multietničkom društvu, Umjetnost preživljavanja – gdje i kako Romi žive u Srbiji, Kulturna autonomija i politička participacija nacionalnih manjina u Srbiji, te: Položaj Bošnjaka u Sandžaku. „Cjelokupnim svojim radom na planu promocije, zaštite i unaprjeđenja prava pripadnika manjinskih naroda na području Republike Srbije, dr. Goran Bašić dao je nemjerljiv doprinos razvoju demokratije i ljudskih prava, kao i ideje multietničkog i multikulturalnog društva u našoj zemlji i šire. Poseban doprinos u svom radu dao je afirmaciji i njegovanju senzibiliteta šire zajednice, nadležnih državnih organa i stručne javnosti prema problemima i potrebama manjinskih naroda u Republici Srbiji, kao i u konkretnoj pomoći u prevazilaženju tih problema“ – stoji u obrazloženju Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća za nagradu Medalja Rifat Burdžović-Tršo, kao i to da dr. Bašić s punim pravom zaslužuje ovu nagradu, te da mu je Bošnjačko nacionalno vijeće s ponosom dodjeljuje.

OBRAZLOŽENJE NAGRADE MEDALJA RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU

S obzirom na neophodnost posjedovanja znanja, da bi se opstalo u stalno promjenljivom okruženju, današnje društvo nazivamo „društvom znanja“. U njemu je obrazovan čovjek u središtu pažnje. U vremenu koje je pred nama učenje postaje lična obaveza, ali i kolektivna odgovornost. Ta odgovornost ponajprije se ogleda u prepoznavanju značaja obrazovanja, odnosno njegovanja intelektualnog kapitala jedne zajednice, ali i kroz nivo njene spremnosti da prepozna i prihvati institucionalne resurse koji će osigurati  adekvatan obrazovni sistem i proces, u kojem  kvalitet dominira nad kvantitetom.

U savremenom svijetu znanje je najznačajniji resurs, a njegovanje intelektualnog kapitala nacije je garancija progresa u njoj.

Postoje datumi i događaji koji se, po svom značaju, urezuju u historiju jednog naroda.

Osnivanje Državnog univerziteta u Novom Pazaru doista je historijski događaj za sve građane Srbije, a naročito za Bošnjake, koji vijekovima, zajedno sa svima ostalima, žive na ovim prostorima.

Odlukom Vlade Srbije o njegovom osnivanju, svi građani Sandžaka ali i drugih prostora našeg okruženja, dobiše mogućnost da, napajajući se sa izvora znanja, stignu daleko, i brže i bolje, i lakše i više, i k tome još da, ubuduće, znanje dolazi do njih.

Državni univerzitet u Novom Pazaru je osnovan Odlukom Vlade Republike Srbije,  od 26. oktobra 2006. godine. Uvjerenjem od 12. aprila 2008. godine, Komisija za akreditaciju zvanično je verifikovala nivo kvaliteta sprovođenja nastavnog programa Univerziteta, a poptisivanjem Povelje “MAGNA CHARTA UNIVERZITATUM” 2008. godine u Bolonji, Državni univerzitet u Novom Pazaru se i zvanično pridružio velikoj porodici univerziteta Evrope.

Sa epitetom prvog integrisanog univerziteta u Srbiji, Državni univerzitet u Novom Pazaru uspješno demonstrira jedinstveni model visokog obrazovanja, integrišući sve visokoobrazovne ustanove – departmane, u univerzitet sa proširenim nadležnostima.

Usaglašavanje studijskih programa i nastavnih sadržaja u jedan obrazovni profil garantuju dosljednost i kontinuitet potvrđenih relevantnosti i tradicije visokog školstva u Srbiji.

Danas, Državni univerzitet u Novom Pazaru spada u red najistaknutijih državnih univerziteta u Srbiji i konstantno teži da održi i unaprijedi kvalitet nastave i istraživanja. Permanentnim usvajanjem i primjenom novih principa, didaktičkih metoda i drugih postulata savremene obrazovne prakse, Univerzitet uspostavlja i implementira mehanizme za osiguranje standarda kvaliteta nastave, ali i definisanje etičkog kodeksa, neophodnog za formiranje intelektualne formacijske strukture mladih ljudi.

Svojim djelovanjem u obezbjeđivanju visokokvalitetnog nivoa obrazovanja, kao i uspješne primjene stečenih znanja u praksi, Državni univerzitet u Novom Pazaru daje poseban doprinos privrednom i ekonomskom razvoju Sandžaka i Srbije.

Pod njegovim krovom  u ovom trenutku, na šest departmana, narasta intelektualna snaga od 3000 studenata.

Svojim sveukupnim radom Državni univerzitet u Novom Pazaru dao je veliki doprinos razvoju demokratije i ljudskih prava, te promociji ideje multietničkog i multikulturalnog društva na ovim prostorima.

Izvršni odbor BNV

Rektor Državnog Univerziteta u Novom Pazaru Ćemal Dolićanin

„Ova značajna nagrada u imenu Rifata Burdžovića – Trša, našeg proslavljenog revolucionara, studenta Beogradskog univerziteta i lidera studentskog pokreta,  simbolizuje mladost, napredak i obrazovanje. Ona obavezuje ovu visokoškolsku ustanovu da nastavi putem progresa“- rekao je rektor Dolićanin, dodajući da je u toku svog rada primio puno nagrada i priznanja, ali da mu je ova najdraža.

“Od osnivanja Državnog univerziteta imali smo jednu ideju vodilju, koja je predstavljala ujedno i težak i odgovoran zadatak: kako izgraditi jedan savremen univerzitet, koji bi ujedno bio i evropski i univerzitet Srbije, zajedno sa svim ostalim državnim univerzitetima, ali istovremeno i regionalni, kao motorna snaga privrednog razvoja ovog kraja, sa posebnim zadatkom da doprinosi ostvarivanju manjinskih prava, unapređenju obrazovanja i očuvanju kulture i tradicije Bošnjaka, kao i ostalih naroda koji žive na ovim prostorima“, kazao je Dolićanin. Kao prvi rektor ovog univerziteta, priznao je da ovo nije bio nimalo lak zadatak, jer je, kako je objasnio, trebalo početi ispočetka: obezbijediti prostor i opremu, a najteže je bilo obezbijediti vrhunski visokoobrazovani kadar za sadašnjih 20 studijskih programa, ustvari 20 fakulteta. „Na početku je to izgledalo kao nerješiv problem, jer kako osnivati fakultete matematike, fizike, psihologije, biologije, građevinarstva, arhitekture, bez ijednog doktora nauka na širem području. Taj problem je uspješno riješen uz pomoć ostalih državnih univerziteta, koji su osnivanje ovog univerziteta shvatili kao zajednički državni projekat sa ciljem da pomogne bržem i ravnomjernom razvoju nerazvijenih područja i Republike Srbije u cjelini.

Danas, nakon nepunih 4 godine od osnivanja, kada izlazi četvrta generacija studenata, prema rektorovim riječima, ova akademska ustanova raspolaže sa prostorom od 11.000 m2 sopstvenog i 1.000 m2 iznajmljenog prostora, opremom vrhunskog kvaliteta: laboratorije za fiziku, hemiju i biologiju, kabineti za informatiku, strane jezike i studiranje na daljinu, nastavnim kadrom: 200 doktora nauka kao sigurnom garancijom za visoki stepen obrazovanja, ali i neophodnim uslovom za stvaranje sopstvenog kadra u dogledno vrijeme. Na Univerzitetu studira oko 3.000 studenata, na kojima leži budućnost ovog kraja, a i drugih krajeva Republike Srbije. Njima ovaj univerzitet pored visokog obrazovanja pruža i značajne pogodnosti: studiranje u svom gradu, besplatno studiranje za 60 % studenata, a za ostale koji se samofinansiraju najniže školarine u Srbiji, za narednu generaciju prvi put se uvodi studentski restoran za ishranu studenata. „Akreditovali smo 24 studijska programa osnovnih, 12 programa diplomskih i 6 programa doktorskih studija, što našim studentima omogućava visok nivo znanja i dobijanje diploma priznatih u 65 zemalja.

Zbog toga slobodno mogu reći da je Državni univerzitet u Novom Pazaru najatraktivnija obrazovna ustanova u Srbiji, čime se mi s pravom ponosimo, jer to je rezultat našeg sveukupnog rada u proteklom periodu.“, odajući još jednom zahvale za nagradu zaključio je rektor Dolićanin.

11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave

Nacionalni blagdan svih Bošnjaka u Srbiji, 11. maj – Dan zastave, i ove, 2010. god., obilježen je nizom manifestacija – Smotrom bošnjačkih narodnih igara u Delimeđu, prijemom u Glavnom uredu BNV-a i dizanjem zastave na jarbol, svečanim defileom kulturno-umjetničkih društava u Novom Pazaru, promocijom knjige Nadira ef. Dacića Gajret u Sjenici, dodjelom nagrade Rifat Burdžović Tršo i koncertom Ansambla Ašik Junus.

Na ovaj dan, u Novom Pazaru, u prostorijama lokalnih organa, uz državne simbole istaknuti su i simboli bošnjačke nacionalne zajednice. Ovaj blgdan je ustanovljen na osnovu Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina. Nacionalna zastava i nacionalni grb Bošnjaka u Srbiji utvrđeni su rješenjima koja su usvojena još 1991. godine i koja su prihvaćena u bošnjačkom narodu, a to su bijela zastava sa grbom sa tri ljiljana i tri polumjeseca na plavoj odnosno zelenoj podlozi. Bijela boja, kao podloga grbu, simbol je bijelog, čistog obraza, a ljiljan i polumjesec su simboli porijekla i vjere Bošnjaka.

Svečanom podizanju bošnjačke nacionalne zastave na jarbol ispred Glavnog ureda BNV-a prisustvovalo je nekoliko hiljada građana. Zastavu je podigao Sulejman Ugljanin, predsjednik BNV-a. Ugljanin je čestitao nacionalni blagdan Bošnjacima, kazavši i ovo:

“Devetnaest je godina kako obilježavamo ovaj praznik, koristeći ovaj momenat za okupljanje i međusobno druženje Bošnjaka sa čitavog Balkana, a sve u cilju njegovanja kulturnih vrijednosti i očuvanja nacionalnog identiteta, što nam je, uostalom, i Ustavom zagarantovano pravo u ovoj državi. Punih devetnaest godina Bošnjačko nacionalno vijeće radi na očuvanju bošnjačkog nacionalnog identiteta i unaprjeđenju i afirmaciji kulturnih vrijednosti Bošnjaka. Za to vrijeme omogućeno je Bošnjacima u ovoj državi, u skladu sa zakonima ove zemlje, da se po prvi put Bošnjačko nacionalno vijeće bira na slobodnim i neposrednim izborima.“

Ugljanin se na čelu Bošnjačkog nacionalnog vijeća nalazi od samog njegovog osnivanja, 1991. god. Ovom prilikom je izrazio zadovoljstvo zbog stvaranja uslova za sprovođenje neposrednih izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće na slobodnim izborima, jer se time stvaraju izvanredni uslovi za postizanje bošnjačkog jedinstva. „Osim toga“ – istakao je on – „svi oni koji imaju želju da daju svoj doprinos na polju očuvanja i unaprjeđenja bošnjačkog nacionalnog identiteta mogu tu želju i ostvariti. Također, Bošnjačko nacionalno vijeće je institucija kroz koju Bošnjaci mogu ostvariti svoja prava u ovoj zemlji, i to pod našom zastavom.“ Ugljanin je ovom prilikom kazao prisutnima da se neće kandidovati za predsjednika na predstojećim izborima za Bošnjačko nacionalo vijeće, jer, kako je rekao, vrijeme je za mlađe – „našu bošnjačku intelektualnu elitu koja se kroz sve ovo vrijeme izdvajala njegujući bošnjački kulturni identitet, jezik i pismo, obrazujući se i upijati infmormacije koje su od značaja za Bošnjake“. Oni sada čine jednu izbornu listu, gdje se nazire kvalitet. Bošnjačko nacionalno vijeće će na ovaj način doživjeti punu afirmaciju ne samo u ovoj zemlji nego kao most saradnje sa svim Bošnjacima iz svih dijelova svijeta gdje žive Bošnjaci – i onima na Balkanu i našoj najbrojnijoj dijaspori Turskoj i našoj dijaspori širom svijeta od Australije do Amerike.

SBONI 2010.

Smotra bošnjačkih narodnih igara je tradicionalna manifestacija koja ima za cilj očuvanje i popularizaciju folklorne tradicije Bošnjaka, kao i zbližavanje mladih ljudi bošnjačke nacionalnosti sa svih prostora bivše Jugoslavije i iz dijaspore. Ove godine, smotra je održana na tradicionalnom pešterskom teferiču u Delimeđu, 2. maja 2010. god., a nastupila su folklorna društva iz: Goražda, Sarajeva, Ljubljane, Tutina, Rožaja, Prizrena i Novog Pazara kao grada domaćina.

Smotru bošnjačkih narodnih igara, manifestaciju koju BNV organizuje u okviru proslave Dana bošnjačke nacionalne zastave, otvorio je Esad Džudžević, predsjednik Izvršnog odbora BNV-a. Osvrnuvši se na historiju ovoga kraja, Džudžević je kazao da Bošnjaci nikada nisu u prošlosti činili zlo drugima, ali da ni danas nisu ispunjeni mržnjom i osjećanjem osvete, te poručio Bošnjacima da to nikada i ne smiju biti.

“Iako smo žrtve, mi smo i danas protiv sukoba, podjela i svake vrste konflikata sa bilo kim. Protiv smo asimilacije i protiv getoizacije, ali smo za integracije” – kazao je Džudžević i naglasio da će se Bošnjaci zalagati za  poštovanje i afirmaciju svog punog nacionalnog identiteta”.

Želja sandžačkih Bošnjaka u ovoj zemlji, kako je rekao, jeste ravnopravnost s drugima, ekonomski razvoj i da se u Sandžaku osjećaju kao svoji na svome.

“U ime toga, u ime života, u ime mladosti i budućnosti, otvaram petu Smotru bošnjačkih narodnih igara i želim vam sretan predstojeću i najveći bošnjački blagdan u ovoj zemlji 11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave. Nosite ovu zastavu ponosno, ona je naša. Mi Bošnjaci pod našom zastavom možemo biti samo pobjednici. Naše vrijeme tek dolazi. Budite spremni za to vrijeme. I radite, ma gdje bili i ma šta radili, za bošnjačko jedinstvo, za jedinstvo svih Bošnjaka” – kazao je Džudžević prilikom otvaranja Smotre bošnjačkih narodnih igara.

„Nosite ovu zastavu ponosno, ona je naša. Mi Bošnjaci pod našom zastavom možemo biti samo pobjednici. Naše vrijeme tek dolazi. Budite spremni za to vrijeme. I radite, ma gdje bili i ma šta radili, za bošnjačko jedinstvo, za jedinstvo svih Bošnjaka” – kazao je Džudžević prilikom otvaranja Smotre bošnjačkih narodnih igara.

Promocija romana “Vječnik” Nedžada Ibrišimovića u BNV-u

“Nisam bio napunio ni 18 godina kada se javila prva iskra Vječnika… U prvi mah ta iskra je je značila otprilike to kako bi mrtav čovjek, da opet oživi, gledao žive, šta bi zapažao i kako bi osjećao. Neferti, odnosno Abdullah Misri el-Bosnevi, glavna ličnost Vječnika, umire u knjizi-kerametu kazreti Hidra unutar Vječnika (deveto završno poglavlje), a tokom do sada proživljenih pet milenija, samo zamire deset puta, stareći onoliko dana, koliko je svakih 500 godina grijeha počinio” – autor.

Upravo ove riječi autora ukratko prikazuju  u najkraćem ideju i radnju romana Vječnik. Ovaj roman, remek-djelo jednog od najvažnijih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca Nedžada Ibrišimovića, promovisan je 16.04.2010. god. u Bošnjačkom nacionalnom vijeću u Novom Pazaru. Na promociji su govorili Asmir Kujević, književnik, i sam autor, dok je moderator bila g-đica Hasna Ziljkić, diplomirani žurnalista.

Asmir Kujović

ROMAN “VJEČNIK” NEDŽADA IBRIŠIMOVIĆA

Roman “Vječnik” Nedžada Ibrišimovića jedinstven je poduhvat u novijoj bosanskohercegovačkoj i evropskoj književnosti u kojem je maestralno ostvaren izraz  one divovske borhesovske težnje da se cjelokupna kulturna baština svjetske istorije sveobuhvatno sažme i objedini u jednoj knjizi.Još od klasičnog epa o Gilgamešu, preko starogrčkog mita o Argonautima, pa sve do srednjovjekovne gnostičke, ezoterijske i mističke literature, tema suočavanja sa smrću i potrage za besmrtnošću jedna je od ključnih literarnih tema.

U cjelokupnoj zapadnoj književnosti (ukoliko iz nje izuzmemo tradiciju “podzemne” ezoterijske i okultističke literature, uključujući i srednjovjekovno pjesništvo nadahnuto legendama o Gralu i krugom arturijanskih legendi) likovi ovozemnih besmrtnika javljaju se gotovo redovno kao prokletnici: od starogrčkog mita o Aideneju, “Vječnog Žida” Ežena Sua, “Letećeg Holanđanina” Riharda Vagnera, pa sve do Borhesove pripovijesti “Besmrtnik”; a pečatom prokletstva obilježeno je i razmišljanje o fenomenu čežnje za besmrtnošću u romanima “Besmrtnost” Milana Kundere i “Istorija svijeta u deset i po poglavlja” Džulijana Barnsa.

Uvodeći likove Lutajućeg Jevrejina i Ukletog Holanđanina u svijet svog romana, Ibrišimović samo dodatno naglašava, produbljuje, ogoljava i dramatizuje crte koje je književna tradicija ovim likovima već dala, a u njihovom mučeničkom prokletstvu ima mitskog heroizma i tragičkog patosa u kojem oni poprimaju svetačke crte arhetipskih mitskih junaka koji svojom sudbinom utjelovljuju “prokletstvo Adamovog roda”. Grijeh koji ne vodi ka “poznanju dobra i zla”, grijeh kojeg ne prati pokajanje i grijeh koji se ne priznaje – jeste život u smrti, i on je samo življenje smrti. Neferti će za Aideneja reći da je “samog sebe živog sahranio” da bi postigao besmrtnost, a za Ahasvera, lutajućeg Jevrejina, da je, ne znajući to, stoljećima živio vlastitu smrt.

Ako je Nefertijeva ispovijest san koji je odsanjan u pećini Kehf, ili san koji je sanjan za vrijeme boravka duše u kaburu, onda time obuhvaćeno i poetsko opravdanje za oniričku fantazmagoričnost pripovijesti o plovidbi na brodu Ukletog Holanđanina, putovanju sa Hidrom do ostrva na kojem boravi Imam Mehdi, susretu sa arhatom Pindolom, te svadbi Ukletog Holanđanina. Stoga su Hidrove riječi koje obavijaju Nefertijevu glavu kao plamen (što je aluzija na uobičajeno predstavljanje likova poslanika i svetaca u tradiciji islamskog slikarstva, kojom je ovdje sugerisano značenje da Hidrove riječi Nefertijev duh na trenutak učine svetim, prosvijetljenim), poput onih “bitnih riječi” koje čujemo u snu pa ih se kasnije ne sjećamo, jer registar u kojem su one izgovorene pripada drugom registru zbilje. Ovdje se radi i o nesaopštivosti mističkih spoznaja: riječi koje Neferti jasno shvata onda kada su izgovorene, ne shvata poslije, jer njegova duša za vrijeme razgovora “otvara školjke s biserima koji tamne u ovostranosti”, a ono što je u tim trenucima saznao pa kasnije zaboravio, kako kaže, dragocjenije je od onog što nedvosmisleno zna. Tako i u prvom poglavlju Neferti roba Hedit-Kuša natjera da sav svoj život sažme u jednu jedinu riječ – riječ koju neće moći da izusti i koje se kasnije neće sjećati.

Za razliku od Jasona iz starogrčkog mita koji je na putu za Kolhidu na svoju lađu morao povesti i Herkula i Orfeja da bi služeći se lukavstvom, obmanom i prijevarom ukrao znamenje besmrtnosti, ili za razliku od Parsifala i drugih slavnih srednjovjekovnih vitezova koji su na putu punom odricanja i samoprijegora morali da se potvrde junačkim djelima kako bi dospjeli do Grala (koji će im pomoći da olovo svoga srca preobraze u zlato i time postignu besmrtnost), Neferti svoju dugovjekost uživa kao zadovoljni obični smrtnik koji ni sam nije pouzdano siguran čime ju je zaslužio. Hazreti Hidr će u svom obrednom odgonetanju Nefertijevu dugovjekost pripisati “drevnoj staroegipatskoj bludnji”, odnosno tradiciji alhemijskih učenja, s obzirom da sama riječ alhemija u svom arapskom korijenu označava ono što pripada zamlji Kema, Egiptu, iz čije tradicije mnogostruko ispreplitanih, raznovrsnih, izmiješanih i razgranatih učenja vodi porijeklo najveći broj poznatih mitova i drevnih legendi o besmrtnicima i potrazi za besmrtnošću, koji su služili kao građa i nadahnuće u oblikovanju “Vječnika”.

U mitotvarački razigranoj maštovnosti Ibrišimović prikazuje plovidbu Misrija i El Hidra ka ostrvu na kom boravi Skriveni Imam, kroz kapije od raznobojnih ogledala, čiji slijed boja evocira simboliku svjetlosti i boja u Suhravardijevoj išraqi filozofiji, a čiji dramaturški obrazac oponaša i predanje o Miradžu, čudesnom noćnom putovanju Muhammeda a.s. iz Meke u Kuds, Jerusalem (koje je poslužilo kao nadahnuće i za Danteovu “Božanstvenu komediju”), kao i kur’ansku pripovijest o Hidrovom putovanju sa Musaom a.s. iz mjesta “na kojem se sastaju dva mora”. Opis ovog putovanja sadrži iznimno brojne kulturološke aluzije i asocijacije koje prizivaju poznata mjesta iz svjetske književnosti i mitologije različitih kultura, a prepoznatljivo je i preoblikovanje i smještanje u novi kontekst pojedinih alegorijskih motiva iz Rumijeve “Mesnevije”, te iz sufijske poezije Feridudina Atara. Pred Misrija se iznose “škrinje dobrota” koje njemu samom ostaju nevidljive, jer je stupanj njegovog znanja i upućenosti još uvijek neznatan, a dobro ne može ni pred kim stajati, dobro valja raznositi, kako kaže Hidr. Između dva otkucaja srca Skrivenog Imama izbija jedno posebno vrijeme, i to je vrijeme koje je darovano Abdulahu Misriju.

Zanimljivo je da Misri, i prije nego bude sreo budističkog sveca-prokletnika arhata Pindolu, kao da intuitivno poznaje mističke prakse iz drugih kulturnih tradicija, pa tako u prethodećem zikru sa Hidrom opisuje silazak u ponor ništavila vlastitog bića, koji je sličan sugestivnoj sabranosti u postupcima transcendentalne meditacije: “Odricao sam se svojih usta: to nisu moja usta, svoga tijela: to nije moje tijelo, pa čak i svoje duše: to nije moja duša, nastojao sam viknuti: ja sam prah i pepeo…”.  I premda “Vječnik” po mnogim svojim odlikama sadrži elemente popularnog žanra epske fantastike, to naročito dolazi do izražaja u scenama koje opisuju susret sa Imamom Mehdijem i arhatom Pindolom, čija onirička fantazmagoričnost slijedi začudne dramaturške obrasce i logiku razvijanja priče u snu. Nadmetanje u kerametima između El Hidra i arhata Pindole po neočekivanoj maštovitosti zorno prikazanih slika umnogome podsjeća na nadmetanje između dobrih i zlih čarobnjaka (odnosno čudotvoraca) u poznatim filmovima naučne i epske fantastike, kao što su “Ratovi zvijezda”, “Gospodar prstenova” i “Matriks”.

Legendarni lik Letećeg Holanđanina, kojeg je Rihard Vagner proslavio u svojoj operi, svojom kainovskom uspravnošću i ponosom sa kojim nosi dosuđeno prokletstvo posjeduje auru tragičkog romantičarskog heroja, i poglavlje o Misrijevoj plovidbi na njegovom brodu svakako spada u estetske vrhunce ovog romana. Kapetan Jan van der Eken je istodobno i tragički “čovjek fatuma”, nepokolebljiv u svojoj ustrajnosti da i u palosti svoga bića pokaže snagu i veličinu, onaj koji spada u red buntovnih “izgubljenih žestokih duša”, koje se “ni samom đavolu ne uklanjaju”, ali i arhetipski pustolov, probisvijet i mornar, gladan novih obala, pučina i obzorja. Monolog u kojem Holanđanin opisuje kako njegov brod plovi kroz “nebrojene ljudske duše”, kroz oblake i sazviježđa, kroz dim i vatru lomača, te kako se na njegovom brodu čuje “istovremeni uzdah mnoštva dama, princeza i kontesa”, doziva u pamćenje “Pijani brod” Artura Remboa, kao simbol čežnje za pristizanjem u nepoznate luke, za osvajanjem nepoznatih djevičanskih svjetova, čežnje da se iskusi i doživi ono još neiskušano i nedoživljeno. Svjestan da ga je njegova prokletnička sudbina učinila čudovištem, on tu svoju čudovišnost brižljivo njeguje, hraneći dušu svojim sopstvenim otrovima. Utnapištim dolazi na svadbu Ukletog Holanđanina “isisan iz dubina vremena snagom iskrenosti djevojačkog srca” – i tek u zagrljaju Anđule Džamanjić, on od nakaze postaje dostojanstven čovjek, a njena ljubav poprima ono značenje koje u kršćanskoj mistici ima “poljubac gubavcu” Franje Asiškog. Anđula prepoznaje ono što čini “svjetovnu svetost” njegovog prokletstva, te je njena ljubav tolika da “negladna njome ne bi nahranila i napojila”. “Da nisam bio takva olupina možda bi me moja mlada žena i ostavila!”, reći će Holanđanin u pismu Misriju.

Ono što svakom od poglavlja “Vječnika” zasebno daje izvanrednu literarnu upečatljivost jeste brižljiva i sabrana vjerodostojnost u iznošenju istorijskih, kulturnih i civilizacijskih činjenica vezanih za različita podneblja i epohe, zadivljujuće prodorna uvjerljivost i stilski rafinman u prikazivanju i opisima vremenski i prostorno udaljenih kultura, zrelost duha i istančana preciznost u izražavanju najfinijih tonova misli i osjećanja, koja u skladnom jedinstvu sa  poetski razigranom maštovnošću palimpsestnog ispisivanja i dekonstruisanja drevnog mita posjeduje duh one sveobuhvatnosti i univerzalnosti kakvu poznajemo iz nekih klasičnih spjevova, kakvi su – Danteova “Božanstvena komedija”, Vergilijeva “Enejida” i Homerova   “Odiseja”.

Posebno pitanje koje se ovdje nameće ticalo bi se preispitivanja diskursa domaće kritike kada je riječ o djelima iz savremene književnosti. Zašto romane nobelovaca Fransoe Morijaka i Žorža Bernanosa istoričari francuske književnosti nazivaju “katoličkim romanima”, dok kada je riječ o jednom djelu koje bi se (uslovno) moglo nazvati “muslimanskim romanom”, domaća kritika upotrebljava isključivo sintagmu “ideološki roman”? Zašto se romani Andre Malroa, ili recimo Tvrtka Kulenovića, ne bi također mogli čitati kao “ideološki romani”, ako znamo da su marksizam, odnosno humanistički racionalizam također – ideologije? Ako jedan književni kritičar svijet Ibrišimovićevog romana vidi kao “teocentričnu konstrukciju” i prigovara mu na tome, zašto nekom drugom ne bi bilo dopušteno da druge romane osuđuje zbog njihove neopaganske, ateističke ili “antropocentrične konstrukcije”?

Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović, bosanskohercegovački književnik, rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.
Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanju IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.

Dobio je sljedeće nagrade: – za roman Ugursuz dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1969. godine; – za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine; – za roman Karabeg godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća “Svjetlost” 1971. godine; – za roman Braća i veziri godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća “Veselin Masleša” 1989; za knjigu Knjiga Adema Kahrimana, dodijeljena mu je nagrada Društva pisaca BiH 1992; – za Izabrana djela I – X, dobio je nagradu Skender Kulenović, 2004; za roman Vječnik dobio je nagradu Bošnjačke zajednice “Preporod”, 2005; – za roman Vječnik Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005; za roman Vječnik dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006.

Redakcija na Bosanskom jeziku pri RTS-u

Programski odbor Radiodifuzne ustanove Radio Televizije Srbije usvojio je prijedlog Esada Džudževića o iniciranju formiranja manjinske redakcije pri ovom javnom servisu.

U inicijativi za formiranje ove redakcije Džudžević ističe da pripadnici nacionalnih manjina koji žive u Centralnoj Srbiji nemaju nijedan program, emisiju, niti bilo kakav drugi oblik jedinstvenog obavještavanja putem radija i televizije ili drugog elektronskog medija.

Pozivajući se na činjenicu da je pravo na informisanje na maternjem jeziku, pored prava na obrazovanje, očuvanje i razvoj kulture ili službene upotrebe jezika i pisma, jedno od ključnih manjinskih prava, te da je ono garantovano mnogim međunarodnim dokumentima i ugovorima, kao i Ustavom Republike Srbije i zakonima, Džudžević u inicijativi ističe da je osnovni cilj formiranja redakcije potpunije i sveobuhvatnije informisanje pripadnika nacionalnih manjina koji žive na teritoriji Centralne Srbije kao i afirmacija i njegovanje tradicionalnih nacionalnih vrijednosti i unapređenja kulturnih vrijednosti ovih naroda.

Na osnovu zaključka Programskog odbora menadžment RTS-a će za narednu sjednicu pripremiti izvještaj o zastupljenosti manjina na programima RTS-a kao osnovi za rješenje ovog pitanja i formiranje buduće redakcije na manjinskim jezicima pri RTS-u.

U Novom Pazaru,                    Sekretar
19.03.2010.godine               Alma Husić