ČESTITKA MILU ĐUKANOVIĆU

Povodom izbora Mila Đukanovića za predsjednika Crne Gore, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, dr. Sulejman Ugljanin uputio je čestitku u kojoj se kaže: Opširnije »

POSJETA AMBASADORA ŠVEDSKE BNV

Danas je ambasador Švedske NJ.E. Jan Lundin sa svojim saradnicima posjetio Bošnjačko nacionalno vijeće. Opširnije »

OPASNA PRIJETNJA BOŠNJACIMA SANDŽAKA

Dana 16. aprila 2018.godine u ranim jutarnjim satima, bačena je eksplozivna naprava u dvorištu porodične kuće Saliha Hota vijećnika Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Opširnije »

MINISTAR DA ODOBRI NEDOSTAJUĆE UDŽBENIKE

Potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžo uputio je danas pismo ministru prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Mladenu Šarčeviću u kojem se navodi  sljedeće: Opširnije »

OTVORENA IZLOŽBA „SJENICA 2017“ U ROŽAJAMA

Bošnjačko nacionalno vijeće je otvorilo izložbu slika sa Likovne kolonije „Sjenica 2017.“ u JU Centra za kulturu u Rožajama, galerija Magaza, 11. aprila 2018.godine. Opširnije »

Kukurovići poslije 16 godina

Zločin zaboravljen – ljudi otpisani

Ko ima pravo da zaboravi Kukuroviće. Ukoliko svi zaboravimo, svi postajemo neko drugi. Zaborav služi jasnim ciljevima a selektivno pamćenje prerasta u totalni zaborav. Znati užasne stvari je strašno, ali ne znati ih još je strašnije.

Tačno na današnji dan prije 16 godina u selu Kukurovići dogodio se ratni zločin. Tri lica ubijena, dva ranjena a selo spaljeno. O tom događaju se i danas ćuti, a šta se sve zbivalo u tom pograničnom selu u opštini Priboj, kazuju njegovi bivši preživjeli stanovnici.

Meho Džanović (u vrijeme događaja imao 55 godina)

„Tog 4. aprila 1992. godine u naše selo su došli rezervisti Vojske Jugoslavije. Čim su došli govorili su da sve balije treba zaklati. Vidio sam šta se sprema pa sam porodicu odveo u Priboj. U junu 1992. godine na izlasku iz autobusa u Kukurovićima me sačekuju rezervisti i odvode u školu. Tukli su me i onesvijestili. Kapetan Drago Pivljaković, koji je bio iz Kokinog Broda kod Nove Varoši, mi je psovao balijsku i tursku majku i govorio: „Videćeš šta je Srbin Turčine“. Zamišljao sam da neću preživjeti pa sam smogao hrabrosti i rekao kapetanu: „Moga su baba zaklali četnici 1942. godine, ja sam ga vidio zaklanog a sada došlo vrijeme da i mene zakolju četnici“. Izveli su me odatle i sa uperenim puškama odveli oko 50 metara. Mislio sam – gotovo je, ali su me oni upitali gdje mi je kuća. Odgovorio sam mu a on je uzeo olovku i popisao imena moje djece.

Opsovao mi je Boga i rekao mi je: „Idi sada kući a ja ću doći kod tebe da opširno porazgovaramo“. Došao sam kući, ali su mi vrata na kući bila razvaljena, pa sam otišao kod Šabana. Taman smo pili kahvu, kad se otvoriše vrata i pojavi se vojnik sa puškom. Šabanova žena zakuka, veli: „Evo došli da nas pobiju“, i taj se vojnik vrati, ali smo vidjeli da ih ima trojica.

Sjetivši se da je jedan novopridošli vojnik prije 20 dana pričao da je njima rečeno da se mora od granice do Prijepolja sve očistiti od muslimana, odlučio sam da bježim već sjutradan. Kasnije sam saznao šta se sve dogodilo. I moja kuća je zapaljena i uništeno sve što sam imao. Kukuroviće sam posjetio tek poslije 12 godina. Sada sam počeo kuću opremati, ali nema para.“

Džafer  Kaltak (u vrijeme događaja imao 57 godina)

„Živio sam sa ženom Ševkom i četiri kćeri od  5 do 15 godina. Došla je Vojska Jugoslavije i smjestila se u Krajčinovićima, Mustafinom Grobu, kod škole u Kukurovićima i u Crnogorskom Poblaću. Rasporedili su se na Gradini sa teškim mitraljezima. Kod kuće Milorada Zeca je bilo šest minobacača. Spavali su kod Mila, Ratka i Boška Gola. Komadant je bio Petar Golubović iz Priboja. Počeli su nas odmah maltretirati. Jednom su me presrela trojica vojnika, uperila puške u mene i rekli da ja nosim izvještaj muhadžedinima. Rekao sam da sam pošao da vratim ovce, a oni su me upitali: „Znaš li čija je ovo zemlja“. Rekao sam da je moja, a oni su rekli: „Znaš li ti da je ovo srpska zemlja“. Nisam više smio ni da puštam stoku, jer bi se oko mojih kćeri okupilo odmah po dvadesetak vojnika.

Silovali su Ramovu ženu Ismetu u Rasimovoj staroj kući. To su sve gledali Mirko Gole i Halil Kaltak. Ova vojska je bila iz Ivanjice, Nove Varoši, Bijelog Polja i Zlatibora. To maltretiranje je trajalo od maja 92. do februara 93. godine. Komšije su iz straha napuštale selo. Pucali su u Ibrahimovu kuću u kojoj je bilo 11 čeljadi i samo pukim slučajem niko nije pogođen. Tog 18. februara, iznad sela iza svakog hrasta je bio vojnik sa puškom. Vidjeli smo vojnika Tošića kako je otišao u logor na Mustafinom Grobu. Brzo se vraćao trčeći kroz selo. Čim je prošao, a bio je već akšam, začuo se pucanj vrlo blizu a onda je  tuklo sa svih strana. Sa Mustafinog Groba, Gradine, od kuća Gola i Lončara. Čule su se jake eksplozije, mitraljezi, automati. Uspio sam da izbjegnem sa porodicom u potok. Vidio sam da naše kuće gore, a jedan vrisak muškarca, čuo se do neba. U ranu zoru sam stigao u Pljevlja. Treći dan sam se vratio u selo. U mene je sve sagorjelo. Došao sam do Uzeirove kuće i vidio ga bez glave, bez nogu a utroba je još gorjela. Na zgarištu kuće Mušana Husovića, dvije tri krupne kosti. Bile su Mušanove. Fatima, njegova žena, leži u jednoj šupi potpuno gola. Po grudima i stomaku izrešetana mecima. Ruke polomljene.

Dok sam bio u Kukurovićima u moju kuću je često dolazio Milan Simović i govorio: „Ovo je srpska zemlja, treba glasati Miloševića a ne Ugljanina“. Vojska me je pitala: „Je li ti mlada žena, ako ti ne moreš mi ćemo“. Pitali su ima li u selu djevojaka. To je sve bila Vojska Jugoslavije i nikakve druge vojske nije bilo. Nije bilo vojske bosanskih Srba, a muslimanske vojske nije bilo prije Goražda a to je 40 kilometara. Od tog 18. februara živim u Pljevljima. Niko mi nije htio ništa pomoći. Nadničim da bi preživio.“

Ibrahim Kaltak (u vrijeme događaja imao 70 godina)

„Bio je jun 1992. godine. Dok sam okopavao kukuruz i sijao grah, u njivi pored moje kuće, okružili su me vojnici sa puškama. Derali su se na mene i rekli da bacim motiku. Pitali su me: „Znaš li ti čija je ovo zemlja“. Rekao sam da je bila moga đeda, moga baba i prađeda a sad je moja. „E nije“, rekoše, „ovo je srpska zemlja“. Prišla su mi njih trojica i počeli me bacati po njivi. Jedan me je ufatio za prsa i pitao: „Šta misliš sad“ i ugurao mi cijev puške u usta. Rekao sam: „Pucaj, ubi me i završi sa mnom“. Onda me je bacio u njivu i rekao: „Videćeš ti noćas svoga Boga“. Isti sam dan sa ženom i djecom pobjegao iz sela.“

Juso Kaltak (vrijeme događaja imao 63 godine)

„Napad je počeo sa svake strane. Istrčali smo iz kuće. Čuo sam jak pucanj od granate minobacača, koja je udarila u kuću Šabana Kaltaka. Geler od te granate me pogodio u nogu. Svi su se razbježali na sve strane. Ja sam pobjegao niz selo. Kada sam odmakao zastao sam i vidio da naše kuće gore. Pucanje je trajalo skoro sahat vremena. Na znajući gdje mi je žena i ostali iz sela, produžio sam do kuće Dragoslava Lisice i onda otišao u Zaostro, jer sam od Šabana saznao da mi je tu izbjegla i žena. Dvojica policajaca su nam rekla da se mičemo kuda znamo i umijemo.Od toga dana selo je ostalo pusto a mi smo se rasturili po cijelom svijetu. Tražili smo pomoć od države da se vratimo, ali nikad nismo dobili odgovor. Mi se nećemo odreći naših imanja ni po cijenu života.“

Ramo Husović (u vrijeme događaja imao 63 godine)

„Dok smo bili u selu, policija i vojska su nas legitimisali i ispred naših kuća. Jednom je policija uhapsila jednu veliku grupu i odvela u SUP u Priboj. Doživljavali smo razne vrste maltretiranja. Sve nam je uništeno. Obraćali smo se svim mogućim organima u državi i svijetu, ali jedino nam je pomogao „Merhamet“ i Crveni  krst. Negdje 2001. godine u Kukuroviće su došli ljudi koje je poslao Sulejman Ugljanin i prokrčili put od Mustafinog Groba do sela. To je omogućilo da se doprema materijal za obnovu kuća. UNHCR je izgradio tri kuće, ali na tome se stalo jer se ljudi ne vraćaju. Ne jedu se goli zidovi, nema od čega da se živi.“

Bošnjaci iz ovog sela, njih 42 porodice su danas otpisani ljudi. Zločin nad njima zaboravljen. Lanac sela od Pljevaljske Bukovice do Sjeverina je uglavnom očišćen od Bošnjaka. Nekih  50-tak sela. U gradovima Priboj i Pljevlja, veći dio bošnjačkih stanovnika ne stanuje više tu. Ono što ih je ostalo nisu ničija briga. Za posttraumatski stresni sindrom onih koji su napadali Kukuroviće, brine se Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Za traume naših sagovornika ne brine niko. Tužilaštvo za ratne zločine ne postoji kada su u pitanju bošnjačke žrtve u Sandžaku, jer o ovom zločinu, kao i o mnogim drugim, nikada nije ni vođena istraga.

Džemail Halilagić

“Bošnjačka riječ” broj 11-12.

Iz štampe je izašao novi broj časopisa za književnost, kulturu i umjetnost Bošnjaka “Bošnjačka riječ”. Novi broj Bošnjačke riječi (Broj 11-12) koncepcijski se oslanja na brojne naučne i istraživačke radove kulturne baštine Bošnjaka.

U novom broju “Bošnjačke riječi” našao se veliki broj interesantnih naučnih i istraživačkih radova i aktivnosti o radu na polju ostvarivanja nacionalnih prava Bošnjaka kao i radova na polju unapređenja kulturne tradicije Bošnjaka Sandžaka.

Promocija knjige Nadira ef. Dacića u Sarajevu

U organizaciji Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Novog Pazara, Bošnjačkog instituta iz Sarajeva i Udruženja građana porijeklim iz Sandžaka u Sarajevu organizovana veoma uspjela promocija knjige Nadira ef. Dacića

U prepunoj Gazi Husref-begovoj sali Bošnjačkog instituta u Sarajevu 12. januara o.g. održana je promocija knjige Spomenici islamske kulture i Islamska zajednica Prijepolja autora Nadira ef. Dacića o kojoj su govorili prof. dr. Sadudin Musabegović, prof. dr. Enes Pelidija i prof. dr. Marko Vešović. Moderator programa bio je Zaim Hadžisalihović.

Pomenuta knjiga je još jedan prilog Nadira ef. Dacića istraživanju, sakupljanju i sistematizaciji građe iz kulturne istorije Prijepolja, posebno onog njenog dijela koji se odnosi na orijentalnu kulturnu baštinu. Kažem: orijentalnu kulturnu baštinu, zato što tematsko – predmetni sadržaj ove Dacićeve knjige seže dalje i šire; ona ne obuhvata  samo sakralne spomenike islamske kulture u Prijepolju, nego i svjetovne i laičke, koji su od značaja za izučavanje njegove socijalne, privredne, urbane i obrazovne istorije. Sljedstveno tome, ni djelovanje Islamske zajednice Prijepolja ne iscrpljuje se samo u prikazu njene vjersko-obrazovne aktivnosti nekada i sada, nego obuhvata sve oblike, sadržaje i, posebno, nosioce obrazovne djelatnosti uopšte, ne, dakle, samo vjerske nego i svjetovne, koja se razvijala i njegovala u njenom okrilju. Ovakav pristup opredijelio je strukturu knjige, njenu postavku i izvedbu, istakao je na početku svog nadahnutog izlaganja dr. Musabegović.

Knjiga je podijeljena u tri poglavlja: Objekti koji su postojali a kojih više nema, zatim Postojeći objekti i oni koji su u izgradnji, i treći dio naslovljen sa Islamska zajednica. U prvom poglavlju dat je iscrpan pregled objekata islamske kulture – sakralnih i svjetovnih – kao što su džamije, mektebi, musala, medrese, ruždije, turbeta, tekije, hamami, vakufske kuće, hanovi, kule, mezarja aktivna i ona koja su nestala, kojih više nema. U drugom poglavlju autor nas upoznaje sa sadašnjim stanjem muslimanskih vjerskih objekata u Prijepolju i njegovoj okolini. U trećem poglavlju dati su veoma interesantni podaci o brojnim muftijama, muderisima, imamima, hafizima, koji su imali vrlo zapaženu ulogu kako u radu Islamske zajednice, tako i u drugim vrstama posla korisnog za širu društvenu zajednicu. Ovaj dio se završava spiskom hadžija, obnovom vjerskog života u Prijepolju i formiranjem hora ilahija i kasida „Sandžački biseri“.

Do novijeg vremena poznavanje prošlosti urbanih sredina bilo je nedovoljno proučavano. Jedan od razloga za ovakav pristup bio je u relativno malom broju ljudi koji su se interesovali za rodna mjesta, njihovu prošlost, znamenitosti i očuvanje tradicije. Zato se ne rijetko čak i u intelektualnim krugovima više pisalo i znalo o mnogim evropskim i vanevropskim zemljama i narodima, nego za one sredine kojoj pripadaju i provode najveći dio vremena. Izučavanje lokalne i regionalne historije nekritički se potcjenjivalo na prostoru cijele ex Jugoslavije. Sve je to značilo da su duže vremena velom zaborava (…) bile prekrivene mnoge značajne činjenice koje su nam bile na dohvatu ruke, a tražili smo ih na drugom i ne rijetko pogrešnom mjestu. (…)

Uočavajući ranije propuste, mlađe generacije ne samo historičara, nego i intelektualaca svih profila koji su znatiželjni da što više saznaju i nauče o prošlosti mjesta iz kojeg potiču ili žive u tim sredinama sve ozbiljnije pristupaju upoznavanju znamenitosti gradova u kojima žive, njihovim istaknutim ličnostima, stvaraocima, jednom riječju svemu po čemu je to mjesto poznato.

20. Novembar – Dan Sandžaka

Dvadesetog novembra 1943. godine u Pljevaljima je osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). Tada su sandžački Bošnjaci zajedno sa Srbima i Crnogorcima iz Sandžaka jasno iskazali svoju slobodarsku tradiciju i antifašističko opredjeljenje. Zbog toga je 20. novembar Bošnjačko nacionalno vijeće proglasilo za nacionalni blagdan sandžačkih bošnjaka.

Tim povodom Bošnjačko nacionalno vijeće organizuje niz kulturnih manifestacija. Svečano obilježavanja započeće u četvrtak 20. novembra posjetom delegacije Bošnjačkog nacionalnog vijeća opštini Pljevlja koja će položiti cvijeće pred spomen ploču osnivanja ZAVNOS-a i na taj način potvrditi kontinuitet antifašističkog opredeljenja sandžačkih Bošnjaka.

Istog dana u 18:00h u sali Vijeća, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Sulejman Ugljanin organizuje svečani prijem za građane Novog Pazara i brojne zvanice, a u 19:30h u Koncertnoj dvorani Doma kulture održat će se pozorišna predstava „Ćeif“, u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta, koju organizuje Ministarstvo kulture Republike Srbije kao poklon građanima Novog Pazara.

Već tradicionalna manifestacija Sandžački književni susreti SAKS 2008 otpočeće svečanim otvaranjem Trećih Sandžačkih književnih susreta na kojima će učestvovati 25 književnih stvaralaca iz Srbije, Sandžaka, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije.

Učesnici Sandžačkih književnih susreta čitalačkoj publici i ljubiteljima pisane riječi predstaviće se u dvije književne večeri, petak 19:30h u sali Bošnjačkog nacionalnog vijeća i subotu 22. novembra u 19:30h u Narodnoj biblioteci “Dositej Obradović”.

U okviru ove manifestacije Bošnjačko nacionalno vijeće organizuje svečanost na kojoj će biti uručena književna nagrada “Pero Ćamila Sijarića”. Ovogodišnji laureat je uvaženi Sinan Gudžević, o čijem stvaralaštvu će govoriti književnik Marko Vešović i Jasmina Ahmetagić (subota, 11h u sali Bošnjačkog nacionalnog vijeća).

U okviru obilježavanja 20. novembra Dana Sandžaka, Bošnjačko nacionalno vijeće organizovalo je gostovanje Dramskog studija “Orient espresso” iz Zagreba koji će u Koncertnoj dvorani Doma kulture u subotu 22.11. sa početkom u 18h izvesti pozorišnu predstavu “Mesnevija”, rađenu po stihovima Dželaludina Rumija.

Ministar kulture Nebojša Bradić i ministar Sulejman Ugljanin posjetili BNV

Ministar kulture Nebojša Bradić i ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije Dr. Sulejman Ugljanin posjetili su danas Bošnjačko nacionalno vijeće i sa predstavnicima najvišeg predstavničkog tijela Bošnjaka razgovarali o problemima zaštite kulturne baštine sandžačkih Bošnjaka i implementaciji manjinskih prava u oblasti kulture i informisanja.

Ističući da su Bošnjaci u Republici Srbiji, kao jedna od brojnijih manjinskih zajednica, počeli ostvarivati svoja nacionalna prava u većoj mjeri u posljednjih nekoliko godina, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća, narodni poslanik Esad Džudžević upoznao je ministre Ugljanina i Bradića sa osnovnim problemima u ovim oblastima, ističući pri tom prioritete rada na planu poboljšanja postojećeg stanja.

Džudžević je tom prilikom posebno naglasio potrebu definisanja bošnjačkog kulturnog nasljeđa na način da se ono veže za etničko ime i tradiciju sandžačkih Bošnjaka.

On je istakao neophodnost formiranja zajedničke komisije Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Ministarstva kulture čiji bi rezultat bio formiranje posebnog Zavoda za zaštitu kulturne baštine koji bi se bavio zaštitom i unapređenjem kulturnog nasljeđa sandžačkih Bošnjaka.

U oblasti medija posebno je naglašeno pitanje redefinisanja postojećeg plana raspodjele TV i radio frekvencija tako da region Sandžak bude jedna radiodifuzna oblast, kao i uspostavljanje posebne emisije na Javnom servisu RTS na bosanskom jeziku.

Ministri Ugljanin i Bradić izrazili su spremnost svojih ministarstava na značajniju pomoć u podršci projekata koji doprinose očuvanju kulturne baštine sandžačkih Bošnjaka i informisanju na bosanskom jeziku. Oni su istakli da problemi postoje ali da se zajedničkim radom mnoge stvari mogu riješiti, za šta će Bošnjačko nacionalno vijeće imati podršku ovih ministarstava.

Festival sandžačke sevdalinke (FESS 2008)

U cilju afirmacije i popularizacije bošnjačke gradske pjesme sevdalinke, kao međunarodno priznate umjetničke vrijednosti Bošnjačko nacionalno vijeće i ove godine organizuje Festival sandžačke sevdalinke (FESS 2008).

PROGRAM

Petak 07.11.2008.god.

– Veče sevdaha uz sazlije i tamburaše

učestvuju:

Sulejman Šarić
Enes Imamović
Mujaga Huseinović
Asim Muminović
Enver Čajić
Tamburaški orkestar Prijepolje
Tamburaški orkestar Sjenica
Tamburaški orkestar Plav

Subota 08.11.2008.god.
– Narodni orkestar iz Sarajeva
i vokalni solisti:

Arif Alajbegović
Hasiba Agić
Fadil Gračić
Enes Melkić
Omer Talović
Šefćet Hamidović
Sead Beširović

Asmir Muhadžir
Sejo Džigal
Admir Derendelić
Eldin Šabanović
Ajsena Bogućanin
Hazbo Mekić
Sanela Bogućanin

Završen nacrt Zakona o Nacionalnim savjetima nacionalnih manjina

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je oformilo stručni tim, koji je u protekla četiri dana izradio Zakon o Nacionalnim savetima nacionalnih manjina.

Sastanak povodom izrade nacrta Zakona je organizovan uz pomoć misije OEBS-a na kome su prisustvovali i članovi misije OEBS-a.

Ekspertski tim u sastavu  Ministar Svetozar Čiplić, profesor doktor  Tibor Varadi, profesorka doktorka  Marijana Pajvančić, doktor Tamaš Korhec, Aniko Hajnrih Muškinja državna sekretarka u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Gordana Mataija savetnica u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i Žarko Marković konsultant, potpisao je nacrt Zakona o Nacionalnim savetima nacionalnih manjina, koji će biti poslat svim Savetima na razmatranje.

Nakon roka predviđenog za sugestije od strane Nacionalnih saveta, radna grupa će se sastati ponovo da napravi konačanu verziju Zakona i pošalje ga Vladi Republike Srbije na usvajanje.

“Bošnjačka riječ” broj 10.

Iz štampe je izašao deseti broj časopisa za književnost, kulturu i umetnost Bošnjaka “Bošnjačka riječ”. Deseti broj Bošnjačke riječi koncepcijski se oslanja na naučne i istraživačke radove kulturne baštine Bošnjaka.

U novom broju “Bošnjačke riječi” našao se veliki broj interesantnih naučnih i istraživačkih radova i aktivnosti o radu na polju ostvarivanja nacionalnih prava Bošnjaka kao i radova na polju unapređenja kulturne tradicije Bošnjaka Sandžaka.

Bajramski koncert i prijem u Vijeću

U Srijedu i Četvrtak, 01. i 02. 10. 2008. god sa početkom od 19:00h, u prijepoljskom i novopazarskom Domu kulture održani su Bajramski koncerti. Sale u kojima su održani koncerti su bila premale da prime sve one koji su željeli da uživaju u ilahijama i kasidama ženskog hora Gazel iz Sarajeva i Ansambla Ašik Junus iz Novog Pazara.

Učesnici su svojim programom oduševili prisutne, kojima je priređen nezaboravni bajramski ugođaj.

Organizator ovih manifestacija bilo je Bošnjačko nacionalno vijeće.

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, dr. Sulejman Ugljanin, je priredio tradicionalni, Bajramski prijem u prostorijama Vijeća. Tom prilikom sala BNV bila je premala da primi sve one koji su željeli da prisustvuju Bajramskom prijemu. Uz piće, baklavu i razgovor prisutni su iskoristili priliku čestitati jedni drugima ovaj, jedan od najvažnijih bošnjačkih blagdana.

Promocija knjige „Spomenici islamske kulture i Islamska zajednica Prijepolja“

U Glavnom uredu Bošnjačkog nacionalnog vijeća, dana: 24. septembra 2008, održana je promocija dvije knige Nadira ef. Dacića iz Prijepolja: „Društvo Gajret u Prijepolju  i njegova kulturno-prosvjetna djelatnost“ i „Spomenici islamske kulture i Islamska zajednica Prijepolja“. Ocjenu o ovim djelima, kao i o naučno-istraživačkom radu autora na promociji dali su historičari Esad Rahić i  mr. Redžep Škrijelj.

Knjigu „Društvo Gajret u Prijepolju  i njegova kulturno-prosvjetna djelatnost“ izdalo je Društvo za nauku, kulturu i umjetnost Bošnjaka „Ikre“ iz Prijepolja. Ova studija, na iscrpan i za čitalačku publiku zanimljiv način, upoznaje nas sa djelovanjem ovog društva.

Publikaciju „Spomenici islamske kulture i Islamska zajednica Prijepolja“zajednički su izdali Biblioteka “Vuk Karadžić” i prijepoljski Zavičajni muzej. Iza knjige, u vidu vrlo afirmativne stručne ocjene, stala su poznata imena: dr. Sadudin Musabegović, profesor na likovnoj Akademiji u Sarajevu, i dr. Enes Pelidija, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.