Govor predsjednika Izvršnog odbora Vijeća 10. maja 2011.

Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji,

prilika je, da u povodu obilježavanja našeg najvećeg nacionalnog blagdana, 11.maja, Dana bošnjačke nacionalne zastave i 20. godina Bošnjačkog nacionalnog vijeća, kao najvišeg predstavničkog tijela sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji, kažem i nešto više, kako o samom blagdanu i njegovom značenju danas, tako i o opštem stanju našeg naroda u ovoj zemlji.

11. maja 1991. godine osnovano je Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka – BNVS i na tom zasijedanju usvojena ova naša lijepa nacionalna zastava, sa tri ljiljana i tri polumjeseca, koja predstavlja skladan spoj znamenja bosanskog kralja Tvrtka drugog Kotromanića iz 14 stoljeća i znamenja osmanlijskog sultana Mehmeda Fatiha iz 15. stoljeća; Ona je naša lična karta i pasoš, ona je naš bošnjački nacionalni identitet i historija, sa njom smo postali prepoznatljivi u čitavom svijetu. Na ovoj zastavi je ispisana čitava naša historija i kultura. Od tog 11. maja 1991, godine kroz BNVS upoznali smo čitav svijet sa sandžačkim Bošnjacima i sa Sandžakom. Pod ovom zastavom sandžački Bošnjaci su sproveli referendum o autonomiji Sandžaka, od 25. do 27. oktobra 1991. godine. BNVS je donijelo dva historijska dokumenta: Memorandum o specijalnom statusu za Sandžak i Memorandum o autonomiji Sandžaka sa specijalnim odnosima sa BIH, tokom 1993. i 1999. godine. Tog 11. maja prije dvadeset godina, bošnjački narod u Sandžaku je glasno i jasno rekao NE fašizmu u Srbiji, odlučno NE Miloševićevim vojno-policijskim armadama i organizovanom državnom teroru nad sandžačkim Bošnjacima. Iz te neravnopravne borbe, izašli smo kao pobjednici. Svijet je osudio taj krvavi režim i još uvijek traju suđenja na Haškom međunarodnom tribunalu kompletnom državnom i vojnom-policijskom vrhu ove zemlje, za teške ratne zločine i zločin genocida nad Bošnjacima.

Ostaje nam teška borba da nateramo ovu zemlju da do kraja rasvijetli i procesuira odgovorne za ratne zločine i teška masovna kršenja ljudskih prava nad bošnjačkim stanovništvom u Sandžaku u periodu 1991- 1995. godine, sa preko 17.300 Bošnjaka, žrtava organizovanog državnog vojno-policijskog terora, koji je trajao sve do 2000. godine, i što uključuje pitanje nestalih, ubijenih i otetih Bošnjaka, pitanje prognanih i pitanje uništene bošnjačke imovine u pribojskim selima.

Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, sandžačkim Bošnjacima, danas, više nego ikad u svojoj modernoj historiji, potreban je mir, politička stabilnost i ekonomski razvoj. A za ovo troje, preduslov je postizanje bošnjačkog nacionalnog konsenzusa. Prošli 11. maj 2010. protekao je u znaku stidljive spremnosti za taj konsenzus. Sve bošnjačke strukture, političke stranke, udruženja i institucije prihvatile su jedinstvena nacionalna obilježja:zastavu i nacionalne blagdane, što je bio veliki pomak, makar na simboličkoj ravni u procesu izgradnje nacionalnog konsenzusa Bošnjaka .Uz pomoć države u kojoj živimo, naše matice Republike Bosne i naše zaštitnice Republike Turske i u njihovom međusobnom odnosu i saradnji moguće je ići korak dalje i postići dogovor, sporazum svih bošnjačkih političkih i društvenih faktora o najmanje tri stvari:

1. Jedinstven odnos prema prošlosti, što uključuje i naš glasan stav o pokušaju rehabilitacije četničkog vode Draže Mihajlovića i četničkog pokreta, što uznemiruje i vrijeđa nas Bošnjake,a ovu zemlju udaljava od puta ka članstvu u Evropsku uniju, čiji je sistem vrijednosti utemeljen na antifašizmu; To takođe podrazumijeva i naš odnos prema takozvanoj „Republici Srpskoj”, koja jeste genocidna tvorevina, nastala na ratnim zločinima, zločinu genocida i proterivanju bošnjačkog stanovništva sa tog dijela Republike Bosne;

2. Zajedničkim snagama do potpune realizacije Ustavom i zakonom garantovanih nacionalnih prava, čime definitivno vraćamo sebi status naroda sa svim pravima i obavezama i

3. Zajednička borba za ostvarenje regionalne autonomije Sandžaka; Ovo je moguće postići i zato je vrijeme pred nama, vrijeme kompromisa, dogovora i sporazuma, gdje je potrebno staviti na stranu naše lične sujete, ambicije i interese. Ja sam za to spreman, oduvijek, Bošnjačko nacionalno vijeće koje ja vodim od 2003. godine, učinilo je mnogo po pitanju ostvarivanja nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji.

Dragi prijatelj i, svaki čovjek se rađa u dostojanstvu i ima pravo na svoj san, naš zajednički san jeste postići u institucijama sistema status, kojim će sandžački Bošnjaci postati ravnopravni građani u ovoj zemlji i u kojem će Sandžak biti oaza mira, prosperiteta i mjesto susreta različitih kultura i tradicija. Pozivam vas da date svoj doprinos postizanju ovih plemenitih ciljeva i postizanju opšteg bošnjačkog nacionalnog konsenzusa. To nam je obaveza i amanet. I na krajujoš jednom vam čestitam vam 11. maj, Dan bošnjačke nacionalne zastave. Ovim otvaram i završno veče Šeste Smotre bošnjačkih narodnih igara, SBONI 2011.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *