Vijesti

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

 

Jasmina Curić rodila se 1965. godine u Novom Pazaru. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u rodnom gradu, a studije na Prištinskom univerzitetu, gdje dobija zvanje inženjera agronomije. Nakon nekoliko godina radnog angažiranja u tadašnjoj Holding kompaniji “Vojin Popović” i Gradskoj upravi Grada Novog Pazara, završava imasterske studije na Univerzitetu Ujedinjenih nacija, evropskog centra za mir i razvoj iz oblasti menadžmenta u agroekonomiji. Radeći u Ministarstvu ekonomije kao posebni savjetnik ministra za regionalni razvoj, prijavljuje i uspješno brani doktorsku tezu na Univerzitetu u Beogradu u oblasti agroekonomije.

 

Od rane mladosti uključuje se u rad SDA i do današnjeg dana ostaje dosljedna idejama ove političke organizacije. Prošle je godine izabrana za predsjednicu Bošnjačkog nacionalnog vijeća, najvišeg predstavničkog tijela bošnjačkog naroda u Srbiji. Za Stav govori o strateškim ciljevima BNV-a i pandemiji u Sandžaku, maćehinskom odnosu Srbije prema Bošnjacima, nužnosti reogranizacije zdravstvenog sistema i izgradnje Kliničkog centra u Novom Pazaru

 

 

CURIĆ: Biti na čelu najvišeg predstavničkog tijela bošnjačkog naroda u jednoj državi za svakoga su čast i privilegija bez obzira na spol. Smatram da odgovornost i obaveza koju sa sobom nosi ta važna funkcija jedino poznaje sposobnost i spremnost da predstavljate, štitite i unapređujete status, prava i položaj svog naroda.

 

 

CURIĆ: Osnovni cilj za koji se danas zalaže Bošnjačko nacionalno vijeće jeste vraćanje statusa naroda Bošnjacima. Bošnjaci su jedini narod koji nakon raspada bivše SFRJ nije riješio svoj status. Svi ostali konstitutivni narodi dobili su svoje nacionalne države, a Bošnjacima u Srbiji oduzeta je konstitutivnost. To je protivno svim domaćim i međunarodnim zakonima koji garantuju da se jednom stečeno pravo ne može oduzimati. Podjednako važno za Bošnjake na ovim prostorima jeste i uspostavljanje autonomne samouprave kroz specijalni status za Sandžak kao minimum za biološki opstanak Bošnjaka na ovim prostorima. Ovaj mehanizam bio bi ujedno garant za očuvanje kulture, identiteta i svih posebnosti Bošnjaka i svih građana Sandžaka.

 

 

CURIĆ: Činjenica je da aktuelni državni režim u Srbiji kontroliše sve medije s nacionalnom frekvencijom. Očigledno je da država preko svih svojih ostalih republičkih i lokalnih mehanizama upravlja iznošenjem informacija u javnost kako bi prikrila svoju isključivu odgovornost. Mi smo, kao Bošnjačko nacionalno vijeće, u trenutku kada je objavljena informacija da je šezdeset medicinskih radnika oboljelo bili svjesni ozbiljnosti problema i čitave situacije i to smo doživjeli kao sirenu za uzbunu. Hitno smo tražili od nadležnih državnih organa da reaguju i zaustave katastrofu koja prijeti zdravstvenom sistemu u Sandžaku. Istovremeno smo, s obzirom na nastojanje i želju da uputi pomoć svima kojima je pomoć potrebna, uputili pismo predsjedniku Republike Turske Recepu Tayyipu Erdoǧanu, koji je brzo reagovao i odmah poslao avion s neophodnom medicinskom opremom u Sandžak, što će u velikoj mjeri ublažiti nastalu epidemiju.

 

 

CURIĆ: Stanje u Sandžaku veoma je ozbiljno i na ivici katastrofe. Bolnice nemaju kapaciteta u pogledu opreme, a naročito u pogledu ljudstva. Ljekari su na izmaku snaga, mnogi od njih su inficirani. Bolnice u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici sada su na najvećem udaru. Prije samo nekoliko dana imali smo u jednom danu 21 dženazu iz ove 3 opštine. U isto vrijeme možete čuti da nadležni ministri i državni zvaničnici govore kako je sve u redu i kako je situacija pod kontrolom. Istina ih demantuje. Slike iz bolnica, broj dženaza, svjedočenja bolesnika, svjedočenja ljekara, a naročito objektivnih novinara govore upravo suprotno.

 

 

CURIĆ: Bošnjačko nacionalno vijeće mnogo je ranije upozoravalo domaću i međunarodnu javnost da se država prema građanima Sandžaka odnosi kao prema građanima drugog reda, a prema Bošnjacima kao narodu niže rase. Dosta je dokaza koji idu u prilog toj istini. Skoro je nemoguće zapošljavanje Bošnjaka u državnim institucijama, policiji, sudu, tužilaštvu i tako redom. U državnim institucijama u Sandžaku radi u prosjeku svega 20 posto Bošnjaka. Ova katastrofa sa širenjem pandemije virusa korona samo je dokazala da su svi, a naročito politički akteri u Sandžaku, morali mnogo ozbiljnije da shvate upozorenja i nuđenje rješenja koja je davalo Bošnjačko nacionalno vijeće. Ovaj odnos države, kakav je danas najvidljiviji u zdravstvu, isti je, pa i gori, u ekonomiji, školstvu, informisanju, kulturi, infrastrukturi, upotrebi jezika i pisma.

 

 

CURIĆ: U bolnici u Novom Pazaru je od donatora, turske razvojne agencije TIKA-e, Ujedinjenih Arapskih Emirata, kao i iz fondova Evropske unije, nešto uloženo, osigurane su neke prijeko potrebne stvari. Zahvaljujući donatorima, stvari su se u posljednjem periodu popravile, ali još je to daleko od potreba jedne regionalne bolnice kojoj gravitira skoro pola miliona ljudi. Zaista je to i dalje neuporedivo s njemačkim bolnicama i u organizacionom i u tehničko-građevinskom smislu. Novi Pazar regionalni je centar, priznao to neko ili ne priznao, pa je stoga neophodno postojanje modernog kliničkog centra čiji bi kapaciteti zadovoljili potrebe građana koji to zaslužuju i koji na to imaju pravo kroz redovno izmirivanje poreza državi u kojoj žive.

 

 

CURIĆ: To nije dobro ni za koga. U ovakvoj situaciji najnormalnija je stvar da se ponudi pomoć susjednim zemaljama. Sigurna sam da bi i Srbija učinila isto da je u ovakvoj situaciji Bosna i Hercegovina. Osnovni princip dobre diplomatije jeste reciprocitet. Pitam se kako će Srbija poslije ovog ponuditi pomoć Bosni i Hercegovini, u kojoj živi veliki broj Srba. Bošnjaci Sandžaka vezani su historijski, tradicionalno, kulturološki, jezički i rodbinski za Bošnjake Bosne i Hercegovine, pa je stoga doživljavaju kao svoju matičnu državu i od nje očekuju pomoć u teškim situacijama kao što je ova. Uskraćivati u ovakvoj situaciji ponuđenu pomoć nije dobro ni za Bošnjake ni za Srbe, ni za ostale građane Sandžaka. No ovo je još jedna istina koja ide u prilog činjenici da je inicijativa Bošnjačkog nacionalnog vijeća za uspostavljanje autonomne samouprave kroz specijalni status Sandžaka opravdana, neophodna i da bi taj status donio bolji život svim građanima Sandžaka. Ponosni smo na to što smo u Sandžaku uspjeli očuvati i izgraditi dobre međunacionalne odnose i što je Sandžak ostao primjer dobrog suživota, razumijevanja, tolerancije i sloge svih naroda koji žive u njemu. Sigurni smo da će veoma brzo ovu inicijativu podržati svi građani Sandžaka.

 

 

CURIĆ: U ovom trenutku to znači mnogo. To znači spašavanje nečijih života. Svaka pomoć našim ljekarima znači da će biti u stanju da se odmore i da se s više pažnje i koncentracije posvete pacijentima. U isto vrijeme pacijenti mogu dobiti bržu pomoć, što će smanjiti gužve. A to bi, uostalom, i trebao biti cilj.

 

 

CURIĆ: Inicijativa za formiranjem kliničkog centra Sandžaka sa sjedištem u Novom Pazaru postoji već decenijama. Međutim, nijedna Vlada Srbije do danas nije pokazala sluha da razumije te potrebe. Specijalni status Sandžaka, između ostalog, podrazumijeva da s pozicije tog srednjeg nivoa vlasti, ostvarivanjem ekonomske autonomije, mi sami od svojih sredstava finansiramo izgradnju i formiranje kliničkog centra Sandžaka. Time bi se stvorili preduslovi za osnivanje medicinskih fakulteta pri Univerzitetu Novog Pazara i podigao kvalitet obrazovanja u srednjim medicinskim školama. Novi Pazar jeste klasični regionalni centar kojem gravitira približno pola miliona ljudi. Specijalni status Sandžaka nudi rješenja za sve probleme i odgovore na sva otvorena pitanja i donijet će bolji život svim građanima.