Bošnjaci u Srbiji imaće nove izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, a poslove Vijeća do tada obavljaće privremeni organ. Na zakazanu konstitutivnu sjednicu Vijeća, 7. jula 2010. godine, nije se pojavila potrebna većina izabranih vijećnika tako da, u skladu sa odredbama zakona, Vijeće nije ni moglo biti konstituisano niti izabrani njegovi organi. Od 35 izabranih vijećnika pozivu za učešće na konstitutivnoj sjednici odazvalo se njih samo 17 (vijećnici Bošnjačke kulturne zajednice Muamera Zukorlića),ali ni njihovi mandati nisu verifikovani s obzirom da su isti odbili da se identifikuju pred predstavnicima Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koje je proceduralno trebalo voditi prvi dio sjednice. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Petar Antić je, nakon neuspjele sjednice, kazao da Bošnjačko nacionalno vijeće nije konstituisano i da će privremeni organ upravljanja obavljati sve tekuće poslove i nadležnosti nacionalnog savjeta koji su utvrđeni zakonom. “Ministarstvo za ljudska i manjinska prava odlučilo je da donese rješenje o raspuštanju Nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine i odluku o obrazovanju privremenog organa upravljanja”, rekao je Antić. Odbacujući odluku Ministarstva za ljudska i manjinska prava, predstavnici Bošnjačke kulturne zajednice sami su, međutim, održali konstitutivnu sjednicu i izvršili izbor svojih organa. Optužujući Ministarstvo za ljudska i manjinska prava za “diskriminatorski odnos prema Bošnjacima” oni su zatražili ostavku ministara Svetozara Čiplića i Rasima Ljajića, najavljujući istovremeno i krivične prijave protiv Čiplića i njegovog pomoćnika Petra Antića. Akt o samoproglašenju Bošnjačke kulturne zajednice za BNV osudili su predstavnici ostale dvije liste. Nosilac Bošnjačke liste Esad Džudžević izrazio je žaljenje zbog nepostignutog konsenzusa Bošnjaka i istakao da će ova lista istrajati na realizaciji svojih projekata na planu ostvarenja nacionalnih prava sandžačkih Bošnjaka. Koordinator liste Bošnjački preporod Seadetin Mujezinović, kazao je, na drugoj strani, da se u Novom Pazaru nedjeljama priča kako je Zukorlić spreman na kupovinu mandata i da zbog toga u ovoj listi nisu objavljivali imena svojih vijećnika. On je istakao da su svi vijećnici sa ove liste jedinstveni i da nije bilo nikakvih odstupanja od proklamovane politike liste. Ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić izjavio je Tanjugu da je konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća bilo neuspješno, da su nakon toga preduzete aktivnosti protivne zakonu i da će “uzurpacija prava” bošnjačke manjinske zajednice biti sankcionisana. Ministar je rekao da se konstitutivnoj sjednici pozivu nije odazvao dio novoizabranih članova, dok se drugi nisu odazivali na prozivku, pa tako njihovi mandati nisu verifikovani, pa ni preuzeti. “Aktivnosti koje su nakon toga preduzete protivne su zakonu i zbog toga se ne mogu protumačiti kao formiranje Nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine”, naveo je Čiplić, upozoravajući da će svaka zloupotreba ili uzurpacija prava koja su ustavom garantovana pripadnicima bošnjačke manjinske zajednice biti sankcionisana. Optužujući Ministarstvo za ljudska i manjinska prava za “diskriminaciju”, lider Bošnjačke kulturne zajednice Muamer Zukorlić najavio je nepoštovanje bilo kakvih odluka tog ministarstva i zvaničnih vlasti Srbije, ističući opravdanost formiranja paralelnih institucija.
Vijesti
Zajednička radna grupa Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Bošnjačkog nacionalnog vijeća razmotriće i utvrditi prijedlog mjera za realizaciju Modela obrazovanja za sandžačke Bošnjake u Republici Srbiji u narednom periodu. Takav zaključak usvojen je na zajedničkom sastanku Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koji je, u petak 9. jula, održan u Sarajevu u organizaciji Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo. Delegaciju Bošnjačkog nacionalnog vijeća u zvaničnoj posjeti Sarajevu predvodio je predsjednik Izvršnog odbora Vijeća Esad Džudžević, a sa bosanske strane sastanku su, pored predstavnika Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo, prisustvovali i predstavnici Pedagoškog zavoda BiH, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i Zavoda za zaštitu kulture BiH. Izražavajući zadovoljstvo zbog unaprjeđenja saradnje između Ministarstva obrazovanja i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, kantonalni ministar obrazovanja Safet Kešo je istakao čvrstu podršku implementaciji i ostvarenju manjinskih prava sandžačkih Bošnjaka u oblasti obrazovanja i kulture i u tom smislu izrazio spremnost cijelog ministarstva i ostalih ustanova i organizacija u Bosni i Hercegovini za pomoć u izradi adekvatnih nastavnih planova i programa za implementaciju pomenutog modela, kao i pomoć u edukaciji nastavnog kadra za izvođenje nastave na bosanskom jeziku. Ističući značaj institucionalne saradnje dvije strane, ministar Kešo je kazao da je to od suštinske važnosti za poboljšanje položaja Bošnjaka u Srbiji, zalažući se za kontinuiran rad na svim poljima i stvaranje zajedničkih timova koji će na taj način iznaći i najbolja moguća rješenja, adekvatna postojećoj situaciji i zakonskim okvirima. O značaju institucionalnog rješenja svih pitanja govorio je i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, prof. dr. Senadin Lavić. On je izrazio posebno zadovoljstvo činjenicom da postoje utvrđeni modeli za rješavanje određenih pitanja, kako u oblasti obrazovanja i zaštite kulturnog naslijeđa, tako i u drugim oblastima zaštite i ostvarenja manjinskih prava Bošnjaka u Sandžaku. Prof. Lavić je istako potpunu podršku projektima koje su na sastanku iznijeli predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća i obećao svu moguću pomoć u cilju njihove realizacije. „Drago mi je da smo imali važan, kvalitetan i izuzetno plodonosan sastanak sa predstavnicima Bošnjačkog nacionalnog vijeća iz Sandžaka. Ja sam ispred Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ dao punu podršku njihovim projektima, naročito oko Modela obrazovanja na bosanskom jeziku“, naglasio je prof. dr. Senadin Lavić nakon sastanka, ističući da će Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, kao i druge relevantne institucije u Bosni i Hercegovini, učestvovati u realizaciji ovog i drugih projekata koji su od velike važnosti za nacionalni identitet Bošnjaka. „Bošnjaci, bez obzira gdje živjeli, imaju svoja prava. Takođe i naši Bošnjaci u Srbiji imaju prava koja im pripadaju po svim evropskim konvencijama. Oni moraju imati, ako žele, nastavu na bosanskom jeziku i to im se mora omogućiti. Po Ustavu i po zakonima Srbije oni to imaju i sada je na nama da to realizujemo“, rekao je Lavić, istićući da je veoma bitno da ta saradnja bude na nivou institucija, te da su Univerzitet u Sarajevu i Državni univerzitet u Novom Pazaru, s jedne, i Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ i Bošnjačko nacionalno vijeće, s druge strane, te institucije koje će omogućiti realizaciju ovih projekata. O velikom značaju projekata Bošnjačkog nacionalnog vijeća govorio je i prof. dr. Dževad Jahić, šef Odsjeka za bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je izrazio spremnost ove inistitucije u pružanju sve potrebne pomoći na realizaciji jednog ovako važnog projekta. Izražavajući veliko zadovoljstvo rezultatima sastanka, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad Džudžević je naglasio da su implementacija Modela obrazovanja i stvaranje Zavoda za kulturu sandžačkih Bošnjaka od izuzetne važnosti za ostvarenje manjinskih prava Bošnjaka u Srbiji. On je posebno istakao važnost saradnje sa kredibilnim institucijama u Bosni i Hercegovini na realizaciji ovih, kao i drugih projekata od značaja za nacionalni identitet sandžačkih Bošnjaka. „Mi ovim projektima manifestujemo svoju želju da se u svim oblastima sandžački Bošnjaci integrišu u institucije sistema u Republici Srbiji i na tom planu koristićemo u konkretnim oblastima i pomoć nadležnih bosansko-hercegovačkih institucija, kao i iskustva drugih manjina u našoj zemlji. Mi sandžački Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu osjećamo svojom maticom i želimo da sve stvari važne za naš nacionalniidentitet radimo u saradnji sa institucijama Bosne i Hercegovine“, naglasio je Džudžević. Na sastanku predstavnika Bošnjačkog nacionalnog vijeća i predstavnika institucija Bosne i Hercegovine formirana su tri zajednička radna tima za realizaciju projekata u oblasti obrazovanja i kulture. Za praćenje realizacije projekata zaduženi su ministar Safet Kešo, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ prof. dr. Senadin Lavić, te ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća Muhedin Fijuljanin. Grupu za oblast obrazovanja činiće prof. dr. Dževad Jahić, dr. Redžep Škrijelj, Muratka Fetahović i predstavnici Pedagoškog zavoda BiH, dok će grupu za oblast kulture činiti docent Džengis Redžepagić, arheolog Mustafa Baltić i predstavnici Zavoda za kulturu BiH i Ministarstva kulture. Jedan od prvih koraka koji se očekuje u realizaciji ovih projekata je organizacija seminara za učitelje i nastavnike za izvođenje nastave na bosanskom jeziku.
Preko šezdeset hiljada ljudi prisustvovalo je obilježavanju 15-togodišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine. U Memorijalnom centru u Potočarima ukopano je 775 identifikovanih žrtava, među kojima i posmrtni ostaci dvojice 14-togodišnjaka ubijenih 11. jula 1995. – Rijada Gabeljića i Mehmeda Varnića. Komemoraciji su prisustvovali preživjeli članovi porodica žrtava, brojni bosansko-hercegovački i međunarodni zvaničnici, te predstavnici nevladinog sektora i gosti iz cijelog svijeta, koji su odali počast žrtvama najvećeg zločina koji se dogodio na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Među ostalima, komemoraciji su prisustvovali i predsjednici Srbije i Crne Gore Boris Tadić i Filip Vujanović. Obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici počelo je polaganjem cvijeća i odavanjem počasti žrtvama, a nešto prije – učenjem Kur'ana, nakon čega je uslijedilo dizanje zastave i intoniranje državne himne. Izveden je i recital “Poema o Srebrenici” i poetsko-muzički performans “Srebrenički inferno”. Učesnicima komemoracije i ukopa žrtva obratili su se načelnik opštine Srebrenica Osman Suljić, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Čarls Ingliš, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU Valentin Inzko, ministar spoljnih poslova Republike Republike Francuske Bernard Kušner, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Sadik Ahmetović, generalni sekretar Savjeta Evrope Torbjorn Jagland, premijer Kraljevine Belgije Yves Leterme, premijer Republike Turske Redžep Tayyip Erdogan, predsjednik Republike Slovenije Danilo Turk i Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH. DELEGACIJA BNV U POTOČARIMA Komemorativnom skupu povodom 15-te godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici prisustvovali su i predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koji su tom prilikom položili cvijeće na spomen obilježje u Potočarima. Povodom desetogodišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, Bošnjačko nacionalno vijeće proglasilo je, 10. jula 2005. godine, 11. jul Danom sjećanja. Njihova zajednička poruka je da genocid u Srebrenici predstavlja neizbrisivu mrlju na savjesti čovječanstva, te da je neophodno učiniti sve kako bi se odgovorni za taj zločin priveli pravdi, a u BiH stvorili uslovi za izgradnju povjerenja i prosperitetnije budućnosti. Na komemoraciji je posebno istaknuta deklaracija o Srebrenici koju je usvojio parlament Srbije, ali i podsjećanje da je Evropski parlament proglasio 11. jul kao Dan sjećanja na genocid. Američki ambasador Čarls Ingliš, koji je predvodio delegaciju SAD-a na komemoraciji, prenio je poruku američkog predsjednika Baraka Obame kojom se na najeksplicitniji način osuđuje genocid u Srebrenici, te insistira na pravdi za srebreničke žrtve, uključujući i procesuiranje haškog optuženika Ratka Mladića, koji je predvodio egzekucije u tom gradu. “Pravda mora podrazumjevati potpunu odgovornost za počinjene zločine, kompletnu identifikaciju i utvrđivanje istine o nestalima, te sudski progon i osudu za izvršioce genocida. To uključuje i Ratka Mladića koji je predvodio egzekucije, a koji je još uvijek na slobodi. SAD pozivaju sve vlade da udvostruče napore na pronalaženju odgovornih, njihovom hapšenju i izvođenju pred lice pravde. Sveta dužnost je da se pamti šta se desilo u Srebrenici i spriječi da se zločin ponovi”, rekao je Čarls Ingliš, američki ambasador u Bosni i Hercegovini. “Rekao sam i vjerujem da je užas Srebrenice mrlja na našoj kolektivnoj savjesti”, riječi su američkog predsjednika, koji je uputio apel svim vladama da udvostruče napore na pronalaženju odgovornih, njihovom hapšenju i izvođenju pred lice pravde. Kako je prenio poruku Baraka Obame, žrtve Srebrenice bili su ljudi koji su željeli živjeti u miru i oni koji su vjerovali da će ih međunarodna zajednica zaštiti. “Srebrenica je tamna mrlja cijelog svijeta i veliki udarac za međunarodne snage i međunarodnu zajednicu… Srebrenički muškarci i djedječaci su jednostavno bili žrtve klasičnog etničkog čišćenja” – riječi cu turskog premijera Tajipa Erdogana na dženazi u Potočarima u julu 2010. godine, koji je pozvao svijet da, radi budućnosti, nikada više ne dozvoli da se tako nešto ponovo dogodi. Na razmjere zločina u Srebrenici ukazali su i svi drugi zvaničnici, solidarišući se s bolom onih koji su izgubili svoje najmilije. “Naša dužnost je da djelujemo kako bi ustanovili pravdu i utvrdili istinu, odnosno da oni koji su učestvovali u ubistvima u Srebrenici budu kažnjeni i da pravda bude zadovoljena”, kazao je visoki predstavnik UN u BiH Valentin Incko. “Vjerujemo da će časni ljudi iz bilo koje zemlje i iz bilo koje zajednice, iz bilo koje etničke grupe pobijediti nad onima koji šire mržnju. Vjerujem da će časni ljudi pobijediti nad onima koji dovode u pitanje genocid u Srebrenici. Oni nemaju budućnosti, oni nisu dio naše civilizacije”, naglasio je Valentin Incko. Poruku sličnog sadržaja uputio je i francuski ministar spoljnih poslova Berbar Kušner, naglasivši da svi koji su učestvovali u zločinima moraju biti uhapšeni. “Potrebna je tolerancija i politika koja će BiH voditi naprijed. Za to ima nade, jer su ovdje došli predstavnici mnogih zemalja, među kojima i predsjednik Srbije Boris Tadić”, rekao je Kušner, ističući da “ne treba misliti na osvetu” već na uspostavljanje mira, stabilnosti i međusobnog poštovanja i tolerancije. “Mi stalno govorimo ‘nikad više’, ali to nije dovoljno, nužno je jačati proces evropskih integracija u BiH… u funkciji jačanja razumijevanja i komunikacije između stanovništva u BiH”, stav je Torbjorna Jaglanda, generalnog sekretara Savjeta Evrope. Na obavezu sjećanja i opomenu koju nosi Srebrenica ukazao je premijer Kraljevine Belgije Yves Ltereme, navodeći kako je neodrživo da neko bude ubijen zato što pripada drugoj etničkoj skupni, vjeri…, te potcrtavajući značaj ljudske pravde u izgradnji mira i stabilnosti. Petnaest godina nakon genocida u Srebrenici, utvrđen je identitet ukupno 6.481 osobe ubijene u Srebrenici u julu 1995. godine. Međunarodni sud pravde u Hagu je zločine u Srebrenici prije tri godine okarakterisao kao genocid, a glavni osumnjičeni, genaral Ratko Mladić, pod čijom komandom je taj zločin izvršen, i dalje je u bjekstvu. Do sada je u Potočarima ukupno sahranjeno 3.749 identifikovanih žrtava. Važnost mira i sigurnosti u BiH istakao je i turski premijer Redžep Tajip Erdogan, pozivajući da se nikada više i nikome ne ponovi Srebrenica. Premijer Turske kazao je danas da je “Srebrenica tamna mrlja cijelog svijeta i veliki udarac za međunarodne snage i međunarodnu zajednicu”, te pozvao svijet da, radi budućnosti, nikada više ne dozvoli da se tako nešto ponovo dogodi. “Srebrenički muškarci i dječaci su jednostavno bili žrtve klasičnog etničkog čišćenja”, rekao je Erdogan, dodajući da i danas ima na hiljade ljudi za kojima se traga, koji su ukopani negdje u masovnim grobnicama. “Majke Srebrenice žele naći makar jednu kost od svog najbližeg ili bar jedan predmet ili stvar koja se nalazila uz tijelo njenog najbližeg koji je ubijen”, dodao je on. Erdogan je istakao da je Turska osjetila bol Srebrenice, te obećao da će njegova zemlja nastaviti svoje napore u izgradnji stabilnosti, mira i prosperiteta i to ne samo u BiH, već i u Srbiji, Hrvatskoj i cijeloj regiji. Erdogan je naglasio da je časna bila odluka Skupštine Srbije da usvoji Deklaraciju kojom se osuđuje zločin u Srebrenici, kao što je časno i to što je predsjednik Srbije Boris Tadić došao u Potočare. On je izrazio uvjerenje da će to doprinjeti boljoj budućnosti i da će Srebrenica postati mjesto u kojoj će se rađati nova budućnost. On je, također, rekao da su dešavanja u Srebrenici prije 15 godina bila veliki udar za međunarodnu zajednicu i apelovao da se to više nikada ne ponovi. Premijer Turske Redžep Tajip Erdogan naveo je jednu situaciju kojoj je, prema sopstvenim riječima, prisustvovao. “Ja ovdje posebno želim da podvučem i da pohvalim jedan čin kojem sam prisustvovao. Jedna majka, koja je izgubila dva sina i supruga, došla je do predsjednika Tadića. U očima te majke sam vidio tugu, vidio sam spokoj i ponos, ali nisam vidio mržnju. Nisam vidio mržnju jer je ona časna kao osoba i kao majka. Upravo ovakve majke su potrebne svima nama, ovakve majke su potrebne cijelom svijetu. Jer, ko je ubio jednog čovjeka, kao da je ubio cio svijet”, ispričao je Erdogan. „Jedna majka, koja je izgubila dva sina i supruga, došla je do predsjednika Tadića. U očima te majke sam vidio tugu, vidio sam spokoj i ponos, ali nisam vidio mržnju. Nisam vidio mržnju jer je ona časna kao osoba i kao majka. Upravo ovakve majke su potrebne svima nama, ovakve majke su potrebne cijelom svijetu. Jer, ko je ubio jednog čovjeka, kao da je ubio cio svijet” – ispričao je Erdogan. Predsjednik Republike Slovenije Danilo Turk naglasio je nužnost sprječavanja svake opasnosti, akta ili pasivnosti koja bi mogla prouzročiti i omogućiti genocid. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić je kazao da je BiH zemlja ravnopravnih građana i da je istina o zločina u Srebrenici poznata svima. “Savjet bezbjednosti UN je zavezao ruke žrtvama zbog embarga na uvoz oružja u BiH. UN je tako istupao samo zato što su žrtve bili Bošnjaci. Želim da istaknem da hrišćanstvo kao vjera nema ništa za zločinima počinjenim u BiH… Nigdje u svijetu se ne poriče genocid osim u BiH. Prijedlog zakona blokiran je od onih koji podstiču genocid, jasno je da će aktuelni poricatelji završiti na otpadu svjetske i historije srpskog naroda kao Sloba i Radovan”, rekao je, između ostalog, predsjedavaću Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ističući posebno da u Srebrenici, i pored velikog stradanja, nije zabilježen nijedan slučaj osvete, što je dokaz civilizacijskog odnosa bošnjačkog naroda prema ostalim narodima na ovom području. Nakon ceremonijalnog dijela komemoracije, na mezarju u Potočarima je održana i zajednička dženaza za srebreničke Bošnjake. Inače, u Srebrenicu je, u međuvremenu stiglo oko 7.000 učesnika “Marša mira”, te šesti biciklistički maraton, koji je u četvrtak krenuo iz Bihaća prema Srebrenici u znak sjećanja na stradanje nedužnih civila, a pod motom “Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi”. Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ove godine je propraćeno i nizom prigodnih sadržaja – projekcija filmova, izložbi fotografija i promocija knjiga u zemlji i inostranstvu koje govore o stradanju Srebrenice. Petnaest godina nakon genocida u Srebrenici, utvrđen je identitet ukupno 6.481 osobe ubijene u Srebrenici u julu 1995. godine. Međunarodni sud pravde u Hagu je zločine u Srebrenici prije tri godine okarakterisao kao genocid, a glavni osumnjičeni, genaral Ratko Mladić, pod čijom komandom je taj zločin izvršen, i dalje je u bjekstvu. Do sada je u Potočarima ukupno sahranjeno 3.749 identifikovanih žrtava.
U organizaciji Bošnjačkog savjeta, najviše institucije Bošnjaka u Crnoj Gori, u Plavu i Gusinju je od 16. do 18. jula 2010. godine održana peta “Sehara bošnjačke kulture“. Za ovu trodnevnu manifestaciju pozvan je veliki broj učesnika i gostiju, koji su dolaskom i svojim učešćem dali doprinos uspjehu manifestacije. Za organizatore i posjetioce poseban doživljaj i zadovoljstvo su priredili istaknuti bošnjački umjetnik Hilmija Ćatović – svojom izložbom slika, kao i prof. dr. Ferid Muhić – svojim nadahnutim govorom i biranim riječima o djelu uvaženog umjetnika Ćatovića. Nakon obraćanja prof.dr. Muhića, Seharu bošnjačke kulture 2010. god. proglasio je otvorenom doajen bošnjačke umjetnosti i redovni profesor, akademski slikar Hilmija Ćatović. U programu Sehare organizovan je i sajam izdavačke djelatnosti, gdje je ‘’Almanah’’ izložio veliki broj knjiga, koje su izazvale značajnu pažnju posjetilaca. Program je nastavljen u Sali Centra za kulturu Plav, gdje se Predsjednik savjeta prof. dr. Šerbo Rastoder, obrativši se prisutnima prigodnim govorom, ukratko osvrnuo na dosadašnji rad Savjeta, kao i na plan budućih aktivnosti. U znak zahvalnosti i podrške u realizaciji određenih projekata, Savjet je uručio prigodne nagrade zaslužnim pojedincima, institucijama i organizacijama. Nagrade su uručene: reisu Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifatu ef. Fejziću, Ministru u Vladi Crne Gore Rafetu Husoviću, Bošnjačkom nacionalnom vijeću u Srbiji, Prof. dr. Feridu Muhiću, prof. dr. Enesu Pelidiji, Šefkiji Nurkoviću, vlasniku TV APR Rožaje, Fotografu Adisu Medunjaninu, Centru za očuvanje kulture manjina Crne Gore, Bošnjačkom savezu iz Amerike, Udruženju Prijateljstvo Luksemburg-Crna Gora i Udruženju ’’Sandžak’’ iz Njemačke. Program je nastavljen tradicionalnom bošnjačkom muzikom (sevdalinkama i kasidama), u izvedbi: Plevaljskih i Plavskih tamburaša, kao i ansambla Ašik Junus iz Novog Pazara. Drugi dan manifestacije započet je okruglim stolom, o temi: ’’Kako do opštine’’, koji je održan u Centru za kulturu Gusinje. Okrugli sto je otvorio prof. dr. Šerbo Rastoder, a učešće u njegovom radu je uzeo veliki broj prisutnih. Na ovu temu su diskutovali dr. Rusmin Laličić, koji je bio i moderator ovog okruglog stola, zatim Riza Gruda, poslanik Kemal Purišić, Predsjednik Opštine Plav Skender Šarkinović, Muslija Kačlić predsjednik odbora za vraćanje statusa Opštine Petnjici, dr. Redžep Škrijelj, predsjednik Bošnjačkog saveza iz Amerike Esad Rastoder, poslanik u parlamentu Crne Gore Ervin Spahić, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog savjeta Osman Nurković, Ragip Deljanin, Šefkija Hodžić predsjednik DPS Plav, Hamdija Bicić, predsjednik Fondacije Gusinje iz Njujorka, Jasmina Omeragić, Rasim Dreca, Kulturni centar Bošnjaka Makedonije, Mirsad Rašić potpredsjednik bošnjačkog saveza iz Amerike, Hajdarpašić Remzija predsjednik zavičajnog kluba Bihor iz Luksemburga i dr. Na kraju, zaključeno je da je pitanje vraćanja statusa opštine Petnjica i Gusinje pitanje daljeg opstanaka preostalog stanovništva na ovim prostorima, te da treba udružiti političku, intelektualnu, materijalnu i drugu snagu u naporu da se dođe do pravednog rješenja, tj. da se vrati status opštine Petnjici i Gusinju, koji je, nepravedno, dekretom oduzet. Također, istoga dana, u Centru za kulturu Gusinje izvršena je prezentacija kulturne baštine Bošnjaka Crne Gore mr. Saita Šabotića, prezentiran je istorijsko-etnografski film autora Ibiša Kujevića, kulturna baština Bošnjaka Plava i Gusinja. Gusinje je bilo i domaćin promociji knjige Alije Džogovića ’’Plavsko-Gusinjska Onomastika’’, o kojoj su govorili prof. dr. Redžep Škrijelj i dr. Adnan Čirgić. Nakon završetka cjelodnevnih aktivnosti, buru oduševljenja kod prisutnih gostiju izazvao je nastup folklornih društava: ’’Vrelo ibra’’ Rožaje, KUD-a iz Plava, Gusinja i Petnjice. Treći dan manifestacije započet je okruglim stolom o temi ’’Bošnjaci i popis stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine, koji je održan u Centru za kulturu u Plavu. Na ovom okruglom stolu učestvovali su prof. Dr. Šerbo Rastoder, Ervin Spahić – poslaniku u parlamentu Crne Gore, dr. Admir Muratović, Esad Kočan – novinar i urednik nedeljnika Monitor, Osman Nurković i dr. Govornici su istakli važnost popisa i apostrofirali na izgradnju institucija koje se bave afirmacijom identiteta, kako bi se prevazišli problemi koji su se desili na popisu 2003. god. Također, posebno pitanje na kojem treba raditi je osloboditi građane straha i omogućiti im slobodno izjašnjavanje na predstojećem popisu. Potrebno je razbiti strah od kompleksa inferiornosti. Treba definisati obaveze i iste podijeliti i spremno dočekati popis i ne dozvoliti da se desi ono što se desilo na prethodnom popisu. Također, govornici su predvidjeli problem popisa stanovništva u dijaspori. Kako je rečeno, Zakonom o popisu stanovništva ovaj segment nije gotovo ni pomenut, te da će ukoliko Bošnjaci kao narod i institucije koje su zainteresovane da se popis uradi kvalitetno ne ulože dodatni napor, ostati veliki broj sunarodnika nepopisan. Stoga, od sada treba raditi na pripremi popisivača, njihovoj obuci i sprečavanju eventualnih zloupotreba. Bogatoj raspravi na ovom okruglom stolu, svojim diskusijama, dali su doprinos i Reis Islamske zajednice Rifat ef. Fejzić, Dževad Šarkinović, Malić Agić iz Sarajeva, Haris Ibrović iz Makedonije, Esad Rastoder – predsjednik Bošnjačkog saveza iz Amerike, Fahrudin Hadrović – poslanik u parlamentu Crne Gore, Beka Selimanaj – predsjednik udruženja ’’Merhamet’’ iz Njemačke i dr. Aktivnosti su nastavljene predstavljanjem iseljeničkih klubova Bošnjaka iz Crne Gore. Nakon otvaranja ovog skupa od strane Predsjednika Bošnjačkog savjeta, skupu se obratilo više udruženja iz dijaspore. Radončić Ahmet, presdsjednik udruženja ’’Behar’’ iz Holandije, predstavio je svoje udruženje i izrazio spremnost na nastavak saradnje u svakoj oblasti, posebno sada na temu priprema za popis stanovnoštva u Crnoj Gori 2011. god. Predložio je da bi Udruženja u dijaspori trebala da formiraju Odbor koji bi sarađivao sa Bošnjačkim savjetom u Crnoj Gori. Sead Ramdedović je predstavio udruženje „Prijateljstvo Luksemburg-Crna Gora“, i posebno pohvalio rad kulturne sekcije i folklora koji okupljaju oko 300 djece, čime se uspješno bore protiv asimilacije. Istakao je postojanje kontakata i dobre saradnje sa Ambasadama i Konzlatima u više evropskih država. Rašić Mirsad, potpredsjednik Bošnjačkog saveza iz Amerike, predstavio je svoju organizaciju i lica koja je vode. Izrazio je spremnost za dalju saradnju i zadovoljstvo programom Sehare. Jupo Rastoder, predsjenik Udruženja ’’Sandžak’’ iz Njemačke, prenio je selame od svoje organizacije, kao i od predsjednika Udruženja Bošnjaka Kosova Osmana Destanovića i predsjednika Kluba ’’Balkan’’ Remzije Agovića. Dao je više ideja u pracu jačanja veza između dijaspore i Bošnjačkog savjeta, kao i u vezi konkretnih aktivnosti u cilju očuvanja identiteta našeg naroda u dijaspori. Klub „Bihor“ iz Lukseburga predstavili su predsjednik Hajdarpašić Remzija, Sekretar Kočan Ruždija kao i Selva Šabotić-Ramčilović glavni urednik revije „Bihor“. Između ostalih, jedan od prijedloga predstavnika ove organizacije je bio da se neka od narednih Sehara organizuje u Luksemburgu. Šemso Đečević, predsjednik Zavičajnog društva Plava i Gusinja u Republici Sloveniji, predstavio je svoju organizaciju i aktivnosti sa kojim se u dugogodišnjem periodu postojanja bavi. Naime, ova organizacija postoji od 1992. godine, okuplja oko 250 porodica, bavi se prije svega očuvanjem bošnjačke kulture, tradicije, mentaliteta i identiteta. Bore se za princip “integracija da – asimilacija ne“. Beka Selimanaj, predsjednik udruženja ’’Merhamet’’ Njemačka, upoznao je prisutne sa konceptom organizacije i njenim aktivnostima od osnivanja, tj. 1992. godine, do danas. Dao je nekoliko interesantnih prijedloga na čemu treba ubuduće raditi i kako uspostaviti tešnju saradnju. Predložio je da se razmisli o eventualnom uključenju nekog iz dijaspore u Bošnjački savjet, kako bi saradnja bila bogatija i plodotvornija. Mijaz Mehović je predstavljao udruženje 6 NVO Pećko-Istočkog kraja iz Republike Kosovo i opširno informisao o stanju Bošnjaka na tom području. Istakao je mnogo problema sa kojim se suočavaju, a prije svega tešku borbu za očuvanje identiteta, kao i niz drugih problema. Sa žaljenjem je konstatovao da su prepušteni sami sebi i da ni od koga ne dobijaju nikakvu pomoć, te da im prijeti opasnost od potpune asimilacije i nastavljanja iseljavanja. Na kraju ovog skupa zaključeno je da je i ova Sehara Bošnjačke kulture bila uspješna, te da je i naredne godine treba organizovati; zatim da u najkraćem roku treba početi sa aktivnostima na pripremi za popis stanovništva u Crnoj Gori u 2011. godini; također, formirati organizacioni odbor koji će raditi na pripremi obilježavanja sto-godišnjice stradanja Bošnjaka Plava i Gusinja; realizovati projekat uređenja Ali-Pašinih izvora, aktivnosti oko projekta Kulturnog centra Bošnjaka i dr. Usvajanjem zaključaka završeno je predstavljanje klubova iz dijaspore, koje je bilo i završetak manifestacije.
PRIJEDLOG za dodjelu Priznanja umjetnicima odnosno, stručnjacima u kulturi za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina Pozivajući se na JAVNI POZIV Ministarstva kulture Republike Srbije, Bošnjačko nacionalno vijeće (Nacionalni savet bošnjačke nacionalne manjine) je na svojoj redovnoj sjednici Odbora za kulturu, donijelo Odluku da podrži kandidaturu akademskog slikara Hilmije Ćatovića, uglednog profesora i istaknutog likovnog stvaraoca za dodjelu ovog prestižnog Priznanja. Obrazloženje Profesor Hilmija Ćatović je svojim umjetničkim djelovanjem ali i djelovanjem u prostoru obrazovanja, već odavno zauzeo veoma značajno mjesto na lestvici univerzalnih vrijednosti kada su u pitanju doprinosi u afirmaciji nacionalne, ali i kulture u njenom najširem smislu, ne samo na ovim prostorima, već i na prostoru cijele zemlje. Profesor Hilmija Ćatović je svojim djelom dao ogroman doprinos u definisanju i afirmaciji sandžačkog prirodnog i kulturnog ambijenta, te obilježavanja kulturno-obrazovnog procesa bošnjačkog naroda u jednom periodu. Naravno, kao profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Prištini (čiji je jedan od osnivača), gdje je proveo skoro čitav radni vijek, svoje nepresušno iskustvo i znanje, nesebično je prenosio svim generacijama koje su prolazile kroz njegovu klasu. Kao izuzetan likovni stvaralac, kroz izražene poetske faze, njegova umjetnost je eksplicitno i permanentno bila podređena afirmisanju ali i realnom sagledavanju prirodnog i kulturno-historijskog nasljeđa ovoga kraja i ovog naroda. Već šest decenija ovaj umjetnik je prisutan široj javnosti na svim značajnijim izložbenim manifestacijama i samostalnim izložbenim projektima u našoj zemlji i inostranstvu. Izmedju ostalih u njegovoj biografiji se pominju centri poput Beograda, Zagreba, Prištine, Skoplja, Ljubljane, Podgorice, Sarajeva, Žersova, Katovica, Sinjeza, Moskve, Bukurešta, Kelna, Hildena, Pariza, Študgarda, Liona, Bazela, Damaska, Loncence, Amana, Ankare, Montreala, Kaira… Autor je više projekata, spomenika, mozaika i murala izvedenih u prostoru a njegova djela se nalaze u mnogim gradovima bivše Jugoslavije kao i u mnogim svjetskim centrima, fundusima galerija i muzeja i privanim zbirkama. Za svoja djela profesor Ćatović je često i nagrađivan. Među najznačajnijim su svakako Orden rada sa srebrnim vencem, Nagrada Bošnjačkog nacionalnog vijeća “Dukat Isa bega Ishakovića“ (2006.god.) za oblast ukupnog kulturnog stvaralaštva i za doprinos u očuvanju kulturne baštine sandžačkih Bošnjaka, kao i Nagradu za životno djelo Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika (2008.god.). Pored ovih, Ćatović je dobitnik i niza nagrada na žiriranim saveznim i međunarodnim kolektivnim izložbama (Oktobarski salon – Beograd; Pokrajinske nagrade za slikarstvo – Priština; Izložba jugoslovenskog portreta – Tuzla; i dr.) Smatramo da profesor Hilmija Ćatović ispunjava sve kriterijume predviđene Uredbom o bližim uslovima i načinu dodjele Priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina. Na osnovu svega ovoga, Odbor za kulturu, Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji, podržava kandidaturu profesora Hilmije Ćatovića, našeg uglednog umjetnika iz redova Bošnjaka, Komisiji Ministarstva kulture za dodjelu Priznanja, za dobijanje ovog prestižnog Priznanja. U Novom Pazaru, Predsjednik Vijeća 27.08.2010.godine Dr. Sulejman Ugljanin
“Dan Sandžaka“, koji se obilježava 20. novembra, u znak sjećanja na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) u Pljevljima 1943. godine, u 2010. godini obilježen je nizom manifestacija: dodjelom književne nagrade „Pero Ćamila Sijarića“ za 2010. godinu, Sandžačkim književnim susretima, dvjema promocijama knjiga: Sandžak multietnička regija, autora Esada Džudževića, i Tatli džan, iz zaostavštine rahmetli Muhameda Abdagića. Ceremoniji dodjele književne nagrade „Pero Ćamila Sijarića“ prethodilo je obraćanje predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća i ministara u Vladi Srbije Sulejmana Ugljanina koji je čestitao blagdan Bošnjacima Sandžaka i izrazio zadovoljstvo što su sandžački Bošnjaci postigli konsenzus o pojedinim ključnim nacionalnim pitanjima, ističući da Dan Sandžaka, kao svoj nacionalni praznik, slave podjednako predstavnici svih bošnjačkih političkih i drugih opcija u Sandžaku i šire. “Posebno zahvaljujem književnicima koji su došli sa strane i dali ovoj manifestaciji međunarodni značaj”, naglasio je, obraćajući se učesnicima petih Sandžačkih književnih susreta i mnogobrojnim gostima, predsjednik BNV-a Sulejman Ugljanin. Nakon toga, Sulejman Ugljanin je, ispred BNV-a, uručio književnu nagradu „Pero Ćamila Sijarića“ ovogodišnjim laureatima: Zaimu Azemoviću i Asmiru Kujoviću. Ovu književnu nagradu BNV dodjeljuje istaknutim literarnim stvaraocima iz Sandžaka ili onima koji vode porijeklo iz Sandžaka a pišu na bosanskom jeziku, a sastoji se od specijalne plakete (rad akademskog slikara Muriza Čokovića), diplome i novčanog iznosa u visini tri prosječna lična dohotka u privredi u Republici Srbiji.
Izvršni odbor BNV-a, na svojoj 55. redovnoj sjednici, održane 30.10.2010. god., jednoglasno je donio odluku da književnu nagradu „Pero Ćamila Sijarića“ za 2010. godinu dodijeli istaknutom literarnom stvaraocu Asmiru Kujeviću – za stvaralaštvo u protekloj godini, a Zaimu Azemoviću – za sveukupan doprinos afirmaciji književnog stvaralaštva sandžačkih Bošnjaka. Izvršni odbor je ovu odluku donio na osnovu prijedloga žirija u sastavu: Sead Šemsović, Samir Hanuša i Džengis Redžepagić. U obrazloženju žirija za nagradu Asmiru Kujoviću stoji da je ovogodišnje “Ćamilovo pero” otišlo u prave ruke – ruke mladog, ali zrelog pisca. Uz to, dodjela “Ćamilovog pera” jednom mladom i afirmisanom piscu imat će još jedan kvalitet, a to je dodatno motivisanje mladih ljudi da shvate značaj književnosti i da joj se ozbiljnije i strasnije predaju. U obrazloženju stoji i ovo: „Asmir Kujović, jedan od ovogodišnjih laureata najveće književne nagrade sandžačkih Bošnjaka “Pero Ćamila Sijarića, je mlad pisac, i, kao takav, prvi u relativno kratkoj historiji ove značajne književne nagrade. I dobro je da je tako. Međutim, književno stvaralaštvo Asmira Kujovića ne odaje mladog čovjeka. Za one koji ne znaju, navešćemo tek nekoliko biografskih i bibliografskih podataka koji, sami za sebe, ne govore puno. Tek suhoparna maršuta njegovog dosadašnjeg života sastavljena od gradova, datuma i naziva knjiga. Rođen je u Novom Pazaru, 1973. godine. Bosanskohercegovački je književnik sandžačkog porijekla. Živi u Sarajevu. Piše poeziju, prozu, književnu kritiku, eseje, putopise. Objavio je knjige pjesama: Vojni sanovnik i Zagrobni život, knjigu priča: Sarajevo noću, kao i roman: Ko je zgazio gospođu Mjesec. Pravi Asmir Kujović, ozbiljan i zreo pisac, već sa svojom prvom knjigom Vojni sanovnik, ostaje skriven u svojim tekstovima. U svom književnom opusu Asmir Kujović je i tradicionalan i moderan, i zavičajan i evropski, svojim talentom i erudicijom premošćuje bezmalo vijekovne procijepe, sabija ih, zatrpava. Njegova književnost vrvi od simbola, sve je u njoj simbol, samo ili u kontekstu, gusta šuma simbola kroz koju se uporni čitaoci probijaju. Neveliko po obimu, književno djelo Asmira Kujovića je veliko po značaju, po odjecima, po estetskim i etičkim isijavanjima, po gusto prepletenoj slojevitosti. Iako dobrim dijelom intimistička, njegova književnost je i opšta, univerzalna. To je i duhovna, kulturna i subkulturna, geopolitička i kakva sve ne, povijest svih nas. U kontekstu svega prethodno rečenog, treba sagledati književni opus Asmira Kujovića kao prilog duhovnoj biografiji ovog našeg sandžačkog prostora. Shodno tome, treba reći još i to da on, kao autor koji je rođen u Sandžaku, na jedan specifičan način i afirmiše prostor koji ga je iznjedrio. Poput Ćamila Sijarića, koji je kao mlad momak sa sobom ponio jedan Sandžak a vratio nam drugi, i Asmir Kujović to čini, ali na jedan sebi svojstven način, nudeći nam u svojim pjesmama i prozama jedan novi Sandžak, kakav smo možda mislili da smo izgubili.” Zaim Azemović, pjesnik, prozni pisac, melograf, etnograf, historiogaf, antropogeograf, publicista i znanstvenik; jedno je od najzapaženijih i najplodnijih imena u sveukupnoj znanosti i kulturi na našim kulturnim prostorima. U njegovoj veoma bogatoj biografiji nalazimo da je rodom iz sandžačke Bukovice, pored Rožaja (1935), te da je svoj život proveo u prosvjeti, obavljajući različite poslove, od učitelja do direktora. Bogatu karijeru izuzetnog književno-znanstvenog angažmana Zaima Azemovića nadopunjuje bibliografski opus od preko 30-tak knjiga: pet knjiga poezije; sedam zbirki pripovjedaka; četiri romana; dvije romansirane biografije; pet monografija; nekoliko zbirki zapisa iz bošnjačkog epskog i lirskog stvaralaštva; niz veoma prepoznatljivih zbirki narodnih umotvorina, legendi i poslovica; knjige eseja i više od pedesetak veoma zapaženih studija iz različitih oblasti bošnjačke književno-historijske prošlosti. Cjelokupnom stvaralaštvu treba pridodati i Zaimove ogromne zasluge za baštinjenje i promociju dobrog dijela bošnjačkog epskog stvaralaštva u Sandžaku, kao i uvođenju legendarnog epskog pjevača Murat-age Kurtagića (1905-1997), i još nekih umjetnika, u svijet bošnjačke narodne epike. Prevođen je na turski, bugarski, njemački, ruski, makedonski, albanski, slovenački, i zastupljen u desetak antologija, i nizu školskih i univerzitetskih udžbenika. Zaima Azemovića odlikuje visok nivo kreativnosti i književno-znanstvene autentičnosti. U svom proznom i poetskom diskursu interpolira život i sudbinu Bošnjaka, i jedan je od malobrojnih bošnjačkih pisaca koji ispisuje dirljivu i tešku egzistencijalnu prošlost sandžačkih muhadžira. To je realni ili bajkoliki svijet originalnog pjesnika i pripovjedača koji ljepotu svog umjetničkog nadahnuća nalazi u vlastitom iskustvu i izvornoj lirici, bogatog bosanskog jezika, prepoznatljive semiotičke i izražajne funkcionalnosti. Sveukupno literarno i znanstveno stvaralaštvo Zaima Azemovića, snagom argumenata, svjedoči da pred sobom imamo jednog od najproduktivnijih bošnjačkih pisaca koji je, kvalitetom pisane riječi, zašao u sandžačku književnu plejadu kojoj pripadaju Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić, Husein Bašić, Ilijas Dobardžić i drugi. Manir oprobanog i iskusnog umjetnika, raskošnog spisateljskog umijeća, Zaima Azemovića poodavno pozicionira u vrh književne umjetnosti čistog duha i jezika bosanskog, koju na najljepši mogući način baštini u svojoj umjetničkoj sehari. Predstavlja nam osobitu čast i zadovoljstvo da prestižnu književnu nagradu, naslovljenu imenom našeg književnog velikana: “Pero Ćamila Sijarića”, obrazložimo riječima: Hvala ti, Zaime Azemoviću, što si nam svojim ukupnim književnim rezultatima pomogao da ti kao piscu i znanstveniku nesvakidašnjeg lirskog i interpretativnog senzibiliteta, ovu nagradu jednoglasno dodijelimo – kaže se u obrazloženju žirija za nagradu Zaimu Azemoviću.
Prvoga dana SAKS-a, 20. novembra, svojim književnim radovima, osim dobitnika “Pera Ćamila Sijarića” – Asmira Kujovića i Zaima Azemovića, prisutnima su se predstavili i književnici Hadžem Hajdarević iz Sarajeva, Danica Vukićević iz Beograda, Faruk Šehić iz Sarajeva, Braho Adrović iz Berana, Mirsad Sijarić iz Sarajeva i Selman Ljačević iz Tuzi. Prvi dio književnih susreta realizovan je u prostorijama Bošnjačkog nacionalnog vijeća, dok je drugi dio SAKS-a održan sutradan, 21. novembra, u Gradskoj biblioteci „Dositelj Obradović“, a učesnici su bili: Nenad Milošević iz Beograda, Duško Novaković također iz Beograda (rođen u Podgorici), Rebeka Čilović iz Berana i pisci iz Novog Pazara: Hajro Ikić, Enes Dazdarević, Izeta Alomerović-Radetinac i Samir Hanuša. Ovom prilikom predstavljamo učesnike petih Sandžačkih susreta kroz njihove kraće biografije i biobibliografije, kao i poeziju s kojom su se predstavili u dvije književne večeri. Zaim Hadžisalihović koordinator u Bošnjačkom nacionalnom vijeću Ja se taman opustio i uživio se sa ovim plemenitim ljudima; svi su različiti, a svi isti -pjesnici, naši učitelji filozifije življenja. I oni za koje bi naš narod rekao ters – namćor, osobenjak, i oni za koje bi naš narod rekao boemi – slobodni, preslobodni, svi nas oni uče nečemu. Oni koji su povučeni u sebe podsjećaju nas da i mi ponekad trebamo biti smjerni, da budemo suzdržani. Oni za koje bismo rekli boemi podsjećaju nas na radost življenja. Moramo sebe ponekad osloboditi unutarnjih pritisaka. Sve smo to mogli i tokom ovih i prethodnih Sandžačkih književnih susreta naučiti od nama dragih ljudi – književnika sa prostora bivše Jugoslavije. U ovom trenutku, kada smo priveli pete jubilarne Sandžačke književne susrete kraju, ja ću našoj publici, a i našim gostima, obećati da naš impe rativ za buduće –šeste književne susrete – obja vimo Antologiju pjesnika učesnika Sandžačkih knji ževnih susreta, a njih u proteklih pet godina nije bio mali broj – preko sto književnika je uzelo učešća na ovoj manifestaciji. Hvala im što su udostojili organizatora – BNV, Novi Pazar i Sandžak“ – kazao je Zaim Hadžisalihović, koordinator za kulturu pri BNV, na kraju manifestacije, ujedno zatvorivši pete Sandžačke književne susrete – SAKS 2010.
U oviru obilježavanja Dana Sandžaka, 20.10.2010. god., u Kulturnom centru u Novom Pazaru održana je promocija drugog izdanja knjige Sandžak multietnička regija, autora Esada Džudževića. O knjizi, njenom značaju i poruci na promociji su govorili Saša Milenić -narodni poslanik i potpredsjednik partije „Zajedno za Šumadiju“, Balint Pastor -narodni poslanik Saveza vojvođanskih Mađara i šef poslaničke grupe manjina, dr. Redžep Škrijelj – historičar i publicista, Pavel Domonji – šef novosadske kancelarije Helsinškog odbora za ljudska prava, Muhedin Fijuljanin – novinar i publicista, i sam autor Esad Džudžević. Promoteri su govorili o različitim aspektima regionalizma kao savremenog evropskog trenda, posebno ističući da pitanje decentralizacije ne može i ne smije biti samo pitanje dekoncentracije vlasti, te da je knjiga Sandžak multietnička regija veoma dragocjena kako kao zbirka međunarodnih propisa i standarda iz ove oblasti, tako i pogleda na pitanje regionalizma iz različitih uglova nekolicine autora. Govoreći o regionalizaciji naše zemlje, Muhedin Fijuljanin je kazao da će ona poslužiti kao jedno od pomoćnih sredstava za ostvarenje prava sandžačkih Bošnjaka – sandžački Bošnjaci su, u najvećem dijelu, skoncentrisani upravo na području Sandžaka, a ovaj region bi podstakao, omogućio i poboljšao ostvarenje i zaštitu prava sandžačkih Bošnjaka u ovoj zemlji. S druge strane, kako je kazao Fijuljanin, Bošnjaci u Sandžaku nikada ne gledaju na ovaj region kao na neku autarhičnu zajednicu – zatvorenu samo za sebe, već kao na jednu multietničku regiju, što je Sandžak kroz svoju historiju uvijek bio. „Zbog toga i sam naziv ove knjige u potpunom smislu opravdava sva naša nastojanja i ja smatram da će ova knjiga biti dobra uputa svima onima koji su protivnici ideje regionalizma da, zapravo, vide na pozitivnim iskustvima da regionalizam nije nikakva prijetnja bilo kojim državotvornim narodima. Regionalizam je samo jedan korak ka obezbjeđivanju normalnijeg života svih ljudi u ovoj zajednici. U tom smislu, regionalizam je i nabolji odgovor onome što smo mi svojevremeno imali, a to je državni socijalizam; onome što u različitim fazama u različitim periodima kroz hisotriju imamo, a to je etatizam; u stvarnom smislu, regionalizam će označiti boljitak za sve građane ove zemlje“ – kazao je Fijuljanin, koji je i sam dao doprinos u ovom drugom dopunjenom izdanju knjige Sandžak multietnička regija svojim rukopisom o hisotoriji Sandžaka, etnogenezi sandžačkih Bošnjala i osobenostima sandžačkih Bošnjaka u odnosu na sve ostale narode. Pavel Domonji se u svom obraćanju osvrnuo na pojedina aktuelna dešavanja u Srbiji: „Primetno je da u Srbiji raste potražnja za regionalizacijiom i decentralizacijom, o čemu govori ovo drugo izdanje ovoga zbornika. Ali je isto tako primetno da se neke institucije sele iz Beograda u provinciju. Recimo, Agencija za zapošljavanje prebačena je u Kragujevac, a Fond za razvoj u Zaječar. Uglavnom, ova seoba institucija se u javnosti prodaje kao decentralizacija, modernizacija, a ustvari je najobičnija varka upakovana u nekakvu kvazi liberalnu retoriku. Dakle, za decentralizaciju nema nikakve veze to gdje se nalazi neka agencija, da li se nalazi u Novom Pazaru, Staroj Pazovi ili Beogradu, nego ima veze sa prerospodjelom nadležnosti ovlašćenja resursa moći uticaja, novca itd.“ Domonji je istakao značaj ovog drugog dopunjenog izdanja zbornika kojeg je priredio Džudžević upravo zato što se pojavljuje u takvoj atmosferi. Jer, kako je Dominji primijetio, namjera Džudževića je bila prikupljanje raznih relevantnih dokumenta na koja se građani Sandžaka mogu osloniti, kako bi lakše bolje i efikasnje ostvarili svoja prava. „Dakle, on je napravio jedan praktičan političko-normativni instrument koji treba da služi toj svrsi“ – kazao je on. Esad Džudžević: Drugo izdanje u još aktuelnijem trenutku Prošlo je punih osam godina od pojave prvog izdanja ove knjige, tada štampane, prije svega, za potrebe i pomoć u radu Ustavne komisije za izradu Ustavne povelje Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Autor ove knjige Esad Džudžević je tada, kao savezni poslanik u Vijeću republika, bio član te komisije u ime Sandžaka, a na prijedlog tadašnjeg predsjenika SRJ. Ova knjiga je još tada bila od velike pomoći ne samo članovima Ustavne komisije, nego, još više, sandžačkoj i široj javnosti, s ciljem da se razumiju procesi i iskustva regionalizma kao apsolutne evropske pozitivne vrijednosti. Nezadovoljan rješenjima u tekstu Ustavne povelje koji se tuču Sandžaka, Esad Džudžević je dao ostavku na članstvo u Ustavnoj komisiji. S obzirom da se državna zajednica Srbije i Crne Gore raspala 2006. god., regija Sandžak našla se u veoma teškoj situaciji – njegova teritorija je bila razdijeljena u dvije države. Danas, u prosecu statističke regionalizacije u Srbiji, Sandžak je podijeljen na dva okruga. Prema Džudževićevim riječima, drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje ove publikacije pojavljuje se, možda, u još aktuelnijem i adekvatnijem trenutku nego što je to bilo 2002. godine – u trenutku kada bi trebala da se otvori jedna otvorenija, demokratskija, iskrenija debata o regionalizaciji u našoj državi. „Ona, zapravo, predstavlja zbirku dokumenata iz međunarodnog prava, koja se podjednako, čini mi se, odnose na temu regionalizma i temu manjinskih prava“ – kaže Džudžević. Ovo izdanje obogaćeno je autorskim tekstom „Sandžak i sandžački Bošnjaci“ Muhedina Fijuljanina, nakod čega slijede poznati, iz prvog izdanja, autorski pogledi o regionalizmu. Novo je i poglavlje u kojem se pojavljuju zakoni koji su u međuvremenu usvojeni u našem parlamentu i koji čine ozbiljan pomak u institucionalnom i zakonodavnom ambijentu za proces postojeće regionalizacije Srbije. Govor o regionalizaciji i decentralizaciji kroz knjigu Sandžak multietnička regija u kontekstu obilježavanja jednog značajnog datuma – Dana Sandžaka, odnosno Dana ZAVNOS-a, od posebnog je značaja, tim prije, kako je Dždudževič na promociji ove knjige kazao, što su u Dan ZAVNOS-a ugrađene dvije sjajne ideje – ideje antifašizma i ideja regionalizma. „Zapravo, čitava ideja o Evropskoj uniji je nastala na te dvije ideje, dakle ideje antifašizma kao tradicije i ideje regionalizma – kao jednog pozitivnog iskustva i procesa naročito u zadnjih 30-tak godina“ – kazao je Dždudžević. Esad Džudžević je rođen 1958. godine u Mitrovi (opština Tutin). Diplomirani je sociolog Filozofskog fakulteta u Beogradu. Jedan je od osnivača Kulturnog društva Bošnjaka Sandžaka „Preporod“. Osnivač je i direktor nacionalne biblioteke Sandžaka „Vehbija Hodžić“ u Tutinu osnovnae 1994, sada Centra za bošnjačke studije. Predsjednik je Bošnjačke demokratske stranke Sandžaka. Priređivač je publikacija: Sandžak multietnička regija, Bosanski jezik ili pravo na identitet, Bošnjaci Tutina kroz hisotriju, utemeljivač je Tutinskog zbornika i autor mnogih članaka i tekstova iz oblasti historije bošnjačkog naroda u Sandžaku. Balint Pastor: Regionalizacija i decentralizacija nije u interesu samo manjina Balint Pastor, šef poslaničke grupe manjina i narodni poslanik Saveza vojvođanskih Mađara, na promociji knjige Sandžak multietnička regija govorio je o postojanju zabluda, demagogija i nerazumijevanja po pitanju regionalizacije u Srbiji. „Kao prvo, mešaju se neki osnovni pojmovi – mešaju se pojmovi okruga, oblasti, regiona, pokrajine; decentralizacije i regionalizacije; personalna autonomija i teritorijalna autonomija; dekoncentracija i decentralizacija. Pored svega toga, postoje jako puno zle namere kada se govori o ovim težnjama. Kada neko spomene decentralizaciju, bilo da se to desi u Novom Pazaru ili u Subotici ili, ne daj Bože, u Preševu, onda se odmah govori o separatizmu, odmah se narodi optužuju da se žele otcepiti, ne znajući, pritom, kakve forme autonomije postoje u Evropi. I obično se kaže da ono što mi tražimo ovde u Srbiji – bilo u Vojvodini ili u Sandžaku – nema nigde u Evropi“ – kazao je Pastor, dodavši da je, u tom smislu, knjiga Esada Džuževića dobra, jer se u njoj vrlo jasno prezentira kako se regionalizacija ili autonomija shvata u Španiji, u Italiji, Finskoj… Po njegovim riječima, kada proučimo sve ove modele, što možemo učiniti, ustvari, pomoću ove knjige, onda ćemo shvatiti da smo mi u Srbiji veoma, veoma daleko od ovih mogućih modela koji postoje i funkcionišu u Evropi decenijama. Pastor je na postojanju problema u Srbiji ukazao na primjeru Vojvodine: „Meni je veoma drago što se o temi regionalizacije u zadnje vreme ne govori samo na područjima gde mi pripadnici nacionalnih manjina živimo, jer se polako shvata da regionalizacija i decentralizacija nije samo u interesu Bošnjaka, Albanaca, Mađara, Slovaka, Rumuna, Albanaca itd., nego je, najmanje, u istoj meri u interesu i većinskog stanovništa, to jest Srba. Još je Napoleon III govorio da se sa daljine može vladati, ali samo iz blizine može upravljati. Mi u Srbiji još nismo stigli do ovog nivoa i zbog toga su važni ovakvi skupovi i zbog toga su važne ovakve knjige. Kada se govori o Vojvodini, onda se govori na način da mi u Vojvodini imamo sve. Mogu vam reći da u odnosu na Sandžak mi stvarno imamo puno, ali imamo mnogo manje nego što imaju regije koje su predstavljene u ovoj knjizi. Kada govorimo o autonomiji, onda treba poći od etimološkog značenja reči autonomija – a to znači da jedna određena regija može samostalno da donosi zakone koji će važiti na određenoj teritoriji. Vojvodina nema zakonodavnu nadležnost, jer se to smatralo pre nekoliko meseci, kada je potvrđen Statut autonomne pokrajine Vojvodine u Skupštini Republike Srbije, da je to svojstveno samo državama i da Vojvodini to pravo, tu nadležnost ne treba dati.“ Pastore je ukazao na činjenicu da se o autonomiji ne može govoriti ukoliko ne postoje ispunjena dva uslova: prvi je pravo na donošenje zakona, a drugi je pravo na imovinu i na izvorne prihode. Vojvodina nema ni zakonodavnu nadležnost, nema ni imovinu, niti svoje izvorne prihode. Stoga, nema prijednosti u odnosu na Sandžak ili u odnosu na Šumadiju. „To, naravno, ne znači“ – kazao je Pastor – „da mi u Vojvodini iz nekih, pre svega istorijskih razloga, nemamo stečenu prednost u odnosu na Sandžak ili Šumadiju. Potvrđen je statut Vojvodine, imamo Zakon o nadležnostima i imamo oko sto-pedeset nadležnosti. Jeste da se radi o prenetim nadležnostima koje se mogu i uzeti nazad, ali je nešto postignuto i moram da vam kažem, iz iskustva, da je i ovo bilo jako teško postići.“ Pa njegovim riječima, navedeno najbolje govori o svijesti u Srbiji o regionalizaciji i o decentralizaciji. Također, o tome govori dosta i činjenica što je Srbija jedina država u Evropi u kojoj lokalne samouprave nemaju svoju imovinu. Još uvijek je na snazi Miloševićev zakon iz ‘95. godine, na osnovu kojeg je uzeta imovina svim lokalnim samoupravama u Srbiji. „Ovo“ – nastavlja Pastor – „nije samo teorijsko pitanje, ovo je veoma bitno suštinsko pitanje, tiče se poboljšanja kvaliteta života svih nas koji smo državljani Republike Srbije. Ne može se govoriti o privrednom razvoju, niti o otvaranju novih radnih mesta kada lokalne samouprave potencijalnim investitorima ne mogu ništa ponuditi, jer nemaju svoju imovinu.“ O postojanju demagogije kada se govori o regionalizaciji i decentralizaciji, Pastor je kazao: „Nije decentralizaicija, još manje je regionalizacija. Kada se određene javne službe i sedišta određenih organa premeštaju iz Beograda u neke druge gradove, to nije decentralizacija, to je dekoncentracija. A suštinska razlika između decentralizacije i dekoncetracije jeste što se kod dekoncentracije određene državne nadležnosti prenose na druge državne organe. Znači, sve ostaje u istom dvorištu. Klasičan primer dekoncetracije su upravni okruzi; upravni okruzi su prije 18 godina na veoma sličan način iscrtani i u Sandžaku i u Vojvodini i to, naravno, nije slučajnost. Zbog toga se mi zajednički borimo u Skupštini svim mogućim sredstvima da se granice tih upravnih oblasti i okruga promene, da se usklade sa životnim potrebama. Decentralizacija je kada država određene nadležnosti prenosi na necentralne organe vlasti, kada se određene nadležnosti, naravno sa sredstvima koja su neophodna, prenose na organe koje su građani na izborima izabrali na određenoj teritoriji. Toga, za sada, ima jedino u Vojvodini, ali samo polovično, pošto nadležnosti ima, ali sredstava nema.“ Pastor je poručio Bošnjacima u Sandžaku da kada čuju da se Savez vojvođanskih Mađara u Skupštini bori da Vojvodina dobije „tih famoznih 7 posto“, da ne misle kako oni nisu solidarni, niti da žele nešto uzeti Šumadiji, Sandžaku ili Beogradu. „Ono što mi danas tražimo za Vojvodinu što nam pripada po Ustavu Republike Srbije, to u nekom budućem koraku zajednički tražimo i za Šumadiju i za Sandžak i za sve druge buduće regione u Republici Srbiji“ – rekao je Pastor. Legitimacijki osnov za ideju regionalizma „Čini mi se da je, barem u početku, otvaranja jednog kompetentnog širokog dijaloga o politici decentralizacije i o politici regionalizma u Srbiji najvažnije ponavljati upravo ovo: legitimnost takvog diskursa, legitimnost argumenata koji se vezuju za tu opciju. Naranvo, ta legitimnost se najlakše razumeva iz analize razloga samog otpora. Jednopartijski sistem na više načina – nije još uvek višepartijski sistem, baš kao što ni sukcesija uzajamnih monologa učesnika u komunikativnom činu ne čini njihovu komunikaciju, samim tim dijalog. Iako na političkoj sceni Srbije postoji ogroman broj političkih partija, vrlo različitih programa – ideološki različitih, ipak najveći broj, i to upravo najvažniji, objedinjuje jedinstvena civilizacijska ili, da kažem, kulturološka pretpostavka, koja upravo izražava jednu vrstu straha od pluralizma. Koreni, razlozi straha od pluralizma verovatno su, kultorološki posmatrano, duboki i znatni, ali u ovom trenutku, čini mi se, da najsnažniji oslonac pronalaze u revolucionarnoj prošlosti u našoj zemlji i to upravo u onim tokovima i zapletima koji su vezani za život republike Srbije kao tada jednog od konstituenata Federacije jugoslovenske. U toj prošlosti se, zapravo, mogu naći jasni tokovi koji u savremeni politčki diskurs probijaju ne kao zagovaranje komunističkog sistema, ne kao nostalgično prizivanje marksizma kao ideologije, ali da kao jedna vrsta etatizma. Etatizam, zapravo, jeste živi ostatak vremena pređašnjeg u savremeno političkom mišljenju i govoru, koji je zpravo uporište i objedinjujući elemenat najvećeg broja otpora prema politiici decentarlizacije i regionalizma. Naravno, ne treba posebno objašnjavati da je to politički nagoveštaj, ključ kulture prularizma u savremenom društvu, i ne treba značajno ni objašnjavati da to predstavlja preduslov emancipacije, modernizacije našeg društva, upravo otvaranje prostora za istinski pluralizam u njegovom životu. Ali stvarna civilizacijska razlika te dve škole mišljenja, koje slučajno koegzistiraju u savremeno-političkom trenutku u Srbiji, se, možda, najočitije ogleda u spremnosti da se politika regionalizma i decentralizacije napada izvan, u razgovorima izvan načela – u razgovorima koji nisu motivisani apstraktnim teorijskim fundiranim polaznim osnovama, već povodom neke date konkretne krize, koja uvek može biti etnički, verski, pa i zavičajno motivisana u dnevnom životu Srbije. U takvom ambijentu, onda, vrlo rado politika etatizma progovara, upirući prstom na kulturu pluralizma kao na mogući izbor ugrožavanja državnog suvereniteta. Ako samo malo promislimo o tome, mi vidimo tu krucijalnu civilizacijsku razliku zapravo u poimanju države – da li se država, u krajnjoj istanci, zasniva na slobodnoj volji građana ili, pak, na spoljašnjoj prinudi. Ne postoji dnevno-politička kriza koja bi mogla obesnažiti politiku regionalizma u kazivanju na kategoriju državnog suvereniteta, ako nam je svima jasno da se u krajnjoj istanci država zasniva na slobodnoj volji građana. Očigledno, to je još uvek perspektiva u političkom životu u Srbiji, ali je jako važno razumeti da je taj civilizacijski kulturni bekgraund, da je to okvir u koji mi moramo promišljati uslove emancipacije i modernizacije ovoga društva. Što se tiče Novog Pazara, baš kao što je i u uvodnom tekstu knjige Sandžak multietnička regija Esad Džudžević napomenuo, Sandžak uvek predstavlja, kroz celu istoriju, jedan corpus separatum. Dakle, carstva i uprave se menjaju od Kulina Bana do današnjih dana, Sandžak ima ili nema političku ili administrativnu ili baš nikakvu autonomiju, ali uvek ima jedan kulturni specifikum. Njega određuje jedna civilizacijska, kulturološka posebnost, jedan identitet zajedničkog sećanja nad ovim podnebljem i to je, zapravo, ono iz čega mi moramo, kao i u svakom budućem promišljanju teritorijalne organizacije, političke reforme, modernizacije Srbije, razumeti stvarno mesto kulture i kulturnog nasleđa. Teza da se sve teme dnevno političkog života isključivo uslove ekonomskim i državnim političkim razlozima nije dobar povod za politiku i emancipaiciju. U tom smislu je ova knjiga uveliko već štivo i narodnih poslanika i odbornika u mnogim i uopšte političkim angažovanostima ljudi u mnogim krajevima Srbije. Ovo dopunjeno izdanje samo je jedan značajan prilog koji mi u Šumadiji želimo da čitamo, a verujem da imamo snage i da proizvedemo i svoj zavičajni pandam ovoj knjizi. U tom smilsu ona je dobrodošla, kao i njena promocija, i u Kragujevcu, a ne samo ovde u Novom Pazaru. Saša Milenić – narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije stranke „Zajedno za Šumadiju“ i predsjednik Skupštine Grada Kragujevca
U programu petih Sandžačkih knjizevnih susreta – SAKS 2010. godine – promovisan je romana Tatli džan (slatki život) – iz zaostavštine rahmetli Muhameda Abdagića. Promocija je održana 20.10.2010. god., u Glanom uredu BNV-a. Bilo je ovo prvo javno predstavljanje romana, kojeg je, posredstvom porodice i Federalnog Ministarstva kulture BiH, štampala Izdavačka kuća „Dobra knjiga“ iz Sarajeva. Promoteri romana Tatli džan bili su: Hadžem Hajdarević – književnik iz Sarajeva i jedan od recenzenata romana, Mirzet Hamzić – publicista iz Sarajeva i urednik u izdavačkoj kući „Dobra knjiga“, a o ličnosti i djelu Muhameda Abdagića govorio je njegov sestrić Adem Vrcić i dr. Redžep Škrijelj. Muhamed Abdagić je jedna od najistaknutijih ličnosti sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji u 20. stoljeću. Bošnjačko nacionalno vijeće ga je svrstalo među tri najzanačnije ličnosti 20. stoljeća iz reda sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji.