“Pero Ćamila Sijarića” Zaimu Azemoviću i Asmiru Kujoviću

Izvršni odbor BNV-a, na svojoj 55. redovnoj sjednici, održane 30.10.2010. god., jednoglasno je donio odluku da književnu nagradu „Pero Ćamila Sijarića“ za 2010. godinu dodijeli istaknutom literarnom stvaraocu Asmiru Kujeviću – za stvaralaštvo u protekloj godini, a Zaimu Azemoviću – za sveukupan doprinos afirmaciji književnog stvaralaštva sandžačkih Bošnjaka. Izvršni odbor je ovu odluku donio na osnovu prijedloga žirija u sastavu: Sead Šemsović, Samir Hanuša i Džengis Redžepagić.

U obrazloženju žirija za nagradu Asmiru Kujoviću stoji da je ovogodišnje “Ćamilovo pero” otišlo u prave ruke – ruke mladog, ali zrelog pisca. Uz  to, dodjela “Ćamilovog pera” jednom mladom i afirmisanom piscu imat će još jedan kvalitet, a to je dodatno motivisanje mladih ljudi da shvate značaj književnosti i da joj se ozbiljnije i strasnije predaju. U obrazloženju stoji i ovo:

„Asmir Kujović, jedan od ovogodišnjih laureata najveće književne nagrade sandžačkih Bošnjaka “Pero Ćamila Sijarića, je mlad pisac, i, kao takav, prvi u relativno kratkoj historiji ove značajne književne nagrade. I dobro je da je tako. Međutim, književno stvaralaštvo Asmira Kujovića ne odaje mladog čovjeka. Za one koji ne znaju, navešćemo tek nekoliko biografskih i bibliografskih podataka koji, sami za sebe, ne govore puno. Tek suhoparna maršuta njegovog dosadašnjeg života sastavljena od gradova, datuma i naziva knjiga.

Rođen je u Novom Pazaru, 1973. godine. Bosanskohercegovački je književnik sandžačkog porijekla. Živi u Sarajevu. Piše poeziju, prozu, književnu kritiku, eseje, putopise. Objavio je knjige pjesama: Vojni sanovnik i Zagrobni život, knjigu priča: Sarajevo noću, kao i roman: Ko je zgazio gospođu Mjesec. Pravi Asmir Kujović, ozbiljan i zreo pisac, već sa svojom prvom knjigom Vojni sanovnik, ostaje skriven u svojim tekstovima.

U svom književnom opusu Asmir Kujović je i tradicionalan i moderan, i zavičajan i evropski, svojim talentom i erudicijom premošćuje bezmalo vijekovne procijepe, sabija ih, zatrpava. Njegova književnost vrvi od simbola, sve je u njoj simbol, samo ili u kontekstu, gusta šuma simbola kroz koju se uporni čitaoci probijaju. Neveliko po obimu, književno djelo Asmira Kujovića je veliko po značaju, po odjecima, po estetskim i etičkim isijavanjima, po gusto prepletenoj slojevitosti. Iako dobrim dijelom intimistička, njegova književnost je i opšta, univerzalna. To je i duhovna, kulturna i subkulturna, geopolitička i kakva sve ne, povijest svih nas. U kontekstu svega prethodno rečenog, treba sagledati književni opus Asmira Kujovića kao prilog duhovnoj biografiji ovog našeg sandžačkog prostora. Shodno tome, treba reći još i to da on, kao autor koji je rođen u Sandžaku, na jedan specifičan način i afirmiše prostor koji ga je iznjedrio. Poput Ćamila Sijarića, koji je kao mlad momak sa sobom ponio jedan Sandžak a vratio nam drugi, i Asmir Kujović to čini, ali na jedan sebi svojstven način, nudeći nam u svojim pjesmama i prozama jedan novi Sandžak, kakav smo možda mislili da smo izgubili.”

Zaim Azemović, pjesnik, prozni pisac, melograf, etnograf, historiogaf, antropogeograf, publicista i znanstvenik; jedno je od najzapaženijih i najplodnijih imena u sveukupnoj znanosti i kulturi na našim kulturnim prostorima. U njegovoj veoma bogatoj biografiji nalazimo da je rodom iz sandžačke Bukovice, pored Rožaja (1935), te da je svoj život proveo u prosvjeti, obavljajući različite poslove, od učitelja do direktora.

Bogatu karijeru izuzetnog književno-znanstvenog angažmana Zaima Azemovića nadopunjuje bibliografski opus od preko 30-tak knjiga: pet knjiga poezije; sedam zbirki pripovjedaka; četiri romana; dvije romansirane biografije; pet monografija; nekoliko zbirki zapisa iz bošnjačkog epskog i lirskog stvaralaštva; niz veoma prepoznatljivih zbirki narodnih umotvorina, legendi i poslovica; knjige eseja i više od pedesetak veoma zapaženih studija iz različitih oblasti bošnjačke književno-historijske prošlosti.

Cjelokupnom stvaralaštvu treba pridodati i Zaimove ogromne zasluge za baštinjenje i promociju dobrog dijela bošnjačkog epskog stvaralaštva u Sandžaku, kao i uvođenju legendarnog epskog pjevača Murat-age Kurtagića (1905-1997), i još nekih umjetnika, u svijet bošnjačke narodne epike. Prevođen je na turski, bugarski, njemački, ruski, makedonski, albanski, slovenački, i zastupljen u desetak antologija, i nizu školskih i univerzitetskih udžbenika.

Zaima Azemovića odlikuje visok nivo kreativnosti i književno-znanstvene autentičnosti. U svom proznom i poetskom diskursu interpolira život i sudbinu Bošnjaka, i jedan je od malobrojnih bošnjačkih pisaca koji ispisuje dirljivu i tešku egzistencijalnu prošlost sandžačkih muhadžira. To je realni ili bajkoliki svijet originalnog pjesnika i pripovjedača koji ljepotu svog umjetničkog nadahnuća nalazi u vlastitom iskustvu i izvornoj lirici, bogatog bosanskog jezika, prepoznatljive semiotičke i izražajne funkcionalnosti. Sveukupno literarno i znanstveno stvaralaštvo Zaima Azemovića, snagom argumenata, svjedoči da pred sobom imamo jednog od najproduktivnijih bošnjačkih pisaca koji je, kvalitetom pisane riječi, zašao u sandžačku književnu plejadu kojoj pripadaju Ćamil Sijarić, Muhamed Abdagić, Husein Bašić, Ilijas Dobardžić i drugi. Manir oprobanog i iskusnog umjetnika, raskošnog spisateljskog umijeća, Zaima Azemovića poodavno pozicionira u vrh književne umjetnosti čistog duha i jezika bosanskog, koju na najljepši mogući način baštini u svojoj umjetničkoj sehari. Predstavlja nam osobitu čast i zadovoljstvo da prestižnu književnu nagradu, naslovljenu imenom našeg književnog velikana: “Pero Ćamila Sijarića”, obrazložimo riječima: Hvala ti, Zaime Azemoviću, što si nam svojim ukupnim književnim rezultatima pomogao da ti kao piscu i znanstveniku nesvakidašnjeg lirskog i interpretativnog senzibiliteta, ovu nagradu jednoglasno dodijelimo – kaže se u obrazloženju žirija za nagradu Zaimu Azemoviću.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *