Uručena književna nagrada “Ćamil Pero”

Povodom dodjele književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića” u Bošnjačkom nacionalnom vijeće upriličena je  svečanost na kojoj je uručeno ovo prestižno priznanje za ostvarenja u domenu bošnjačke književnosti.

Nagrada “Pero Ćamila Sijarića” jedno je od četiri nacionalne nagrade koje je ustanovilo Bošnjačko nacionalno vijeće kojim želi da afirmiše i podstakne ukupno stvaralašto Sandžačih Bošnjaka.

Odlukom žirija u sastavu Husein Bašić, Ismet Rebronja i Hodo Katal od 28 predloženih autora dodjeljena je jedna ravnopravna nagrada Faruku Dizdareviću iz Priboja za knjigu eseja “Ćamil gora razgovora” i Ibrahimu Hadžiću za zbirku pjesama “Hora”.

Nagrade je uručio dr. Sulejman Ugljanin, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog Vijeća i gradonačelnik Novog Pazara. Čestitajući dobitnicima dr. Ugljanin između ostalog je rekao «Ja vam iskreno čestitam i želim da vaše stvaralaštvo i u ubuduće afirmiše sandžačke Bošnjake a Bošnjačkom narodu želim još mnogo ovakvih stvaralaca».

Svečanost je otvorila magistar klavira godpođica Naka Nikšić izvodeći kompozicije Šopena i Mocarta, što je ovoj manifestaciji dalo poseban ton.

Obrazlažući zbog čega je ova nagrada nazvana po Ćamilu Sijariću Esad Džudžević predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća je rekao:

“Samo je adžo Ćamil, ovako i ovakve u ovom vremenu mogao da nas okupi na jednom mjestu večeras. Tako sandžački Bošnjaci i Ćamil liče međusobno jedan na drugoga. I da jednoga dana, nedaj bože, nestanu sandžački Bošnjaci, iz dijela Ćamila Sijarića razni istraživači, etnolozi, historičari i drugi, mogli bi saznati sve ili gotovo sve o nama”.

Organizatori ove sjajne manifestacije pobrinuli su se da prisutnima u sali Bošnjakog nacionalnog vijeća, koja je ovoga puta bila premala, priušte zadovoljstvo podsećanja na glas amidže Ćamila posredstvom snimka sa CD-a rađenog kao prilog odabranim djelima Ćamila Sijarića u izdanju Unireks-a iz Podgorice.

Nakon obrazloženja odluke žirija koju je saopštio Hodo Katal o autorima i njihovom stvaralaštvu govorili su književnici Dragomir Brajković iz Beograda i Safet Hadrović Vrbički iz Rožaja.

Po njihovom mišljenja oba laureata ove prestižne nagrade su dosljedni nasljednici djela Ćamila Sijarića jednog od najvećih književnih stvaralaca koje je Sandžak ikada imao.

Nakon riječi zahvalnosti nagradjenih svečanostu je zatvorila magistar klavira Naka Nikšić u istom duhu kao i što ju je i započela.

 

Integralni tekst obraćanja Esada Džudževića, predsjednika Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća na svječanosti povodom dodjela književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića”:

Poštovani vijećnici, dame i gospodo, dragi pritelji!

Bošnjačko nacionalno vijeće u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i obavezama proisteklim iz svoga programa, ustanovilo je više nacionalnih nagrada, kojim želi da afirmiše i podstakne ukupno staralastvo sandžačkih Bošnjaka.
Tako je vijeće ustanovilo 4 nagrade.

Povelju Kulina Bana za ukupno životno djelo. Jedini do sada laureat ove prestižne nagrade jeste Husein Basic. Dukat Isa Bega Ishakovića je nagrada za ukupno kulturno stvaralaštvo, a medalju Rrifat Burdžovic Tršo Vijece dodjeljuje za doprinos pojedinaca i institucuja izgradnji multietičkog i multikulturalnog društva u Sandžaku i našoj zemlji.

I konačno nacionalna nagrada za književnost Pero Ćamila Sijarića.
Ustanovljenjem i dodjeljivanjem bošnjačkih nacionalnih nagrada sa ovim imenima želimo ne samo da afirmišemo stvaraoce u ovom manjinskom narodua već i da preko imena samih nagrada ukažemo na magistralne ličnosti koje su kreirale i obilježile našu ukupnu historiju kulturu i tradiciju. Mogli bismo satima govoriti zašto baš ova imena za nagrade koje dodjeljuje Bosnjačko nacionalno vijeće, ali zadržaću se kratko samo na književnoj nagradi Pero Ćamila Sijarića zbog koje smo se ovdje večeras okupili.

Samo je adžo Ćamil mogao ovako i ovakve u ovom vremenu da nas okupi na jednom mjestu veceras.

Tako sandžački bošnjaci i Ćamil liče medjusobno,jedan na drugog. I da jednoga dana, ne daj bože, nestanu sandžački Bošnjaci, iz djela Ćamila Sijarica razni istrazivači, etnolozi, historičari i drugi, mogli bi saznati sve ili gotovo sve o nama.

Ljutili bi se ponekad na njega što nas nije opisao kao junake i kao bolje nego što jesmo. A on bi odgovarao, da nas je opisao upravo onakve kakvi jesmo.

Da li bi to i danas, da je živ i da je sa nama proživio posljednjih 15 godina, mislio i tvrdio Ćamil Sijaric… Siguran sam da ne bi. A zasto..
Zato sto su sandžački Bošnjaci uprkos teškoj pogibelji u nedavnoj proslosti, danas uzrasli baš u junake našega vremena i vakta.

Pokušavaju i nekada uspijevaju da budu most između ljudi i kultura na našim prostorima. Neopterećeni prošlošću i svojom veličinom nekada, traže svoje mjesto pod suncem ne gurajući druge i ne smetajući drugim. Naprotiv uživaju da budu sa drugim i drugačijim i da se takmiče sa boljim i sa gorim od sebe.

Što smo takvi i što nas sve više i drugi doživljavaju i uvažavaju, kao takve kakvi smo, velike i nemerljive zasluge pripadaju upravo Ćamilu Sijariću.

Uvjeren sam da su dobitnici njegovog prvog pera za književnost, gospoda Faruk Dizdarevic i Ibrahim Hadžić, vjerni nasljednici i baštinici Ćamilovog lika i djela, ili kako bi rekao rahmetli Ismet Rebronja, čijom krivicom su baš oni prvi dobitnici ove književne nagrade koju dodjeljuje Bošnjačko nacionalno vijeće.

“Mozda mi Ćamila nijesmo ni poznavali, jer je on, može biti, bio samo dobri čovjek, čovjek putnik, došao iz dobre zemlje da se napije s naše dobre vode, pijući s te naše vode, dobri čovjek nam je ispričao više o nama no o drugima. A to što je zborio valja utuviti. A mi smo tog dobrog čovjeka, koji je s druma zastao kraj naše dobre vode, zvali Ćamil Sijarić”.

Čestitam dobitnicima prvog, “Pera Ćamila Sijarića”, „Književne nagrade koju dodjeljuje Bošnjačko nacionalno vijeće i želim vam u ime BNV-a svako dobro.

 

Predsjednik IO Bošnjačkog nacionalnog vijeća
Esad Džudžević

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *